Edurado da Silva, ne znam već koji put, Modrić, Kranjčar, R. Kovač, Šimunić, Pletikosa... uglavnom bi doživjeli teže ozljede baš u trenucima kada su Slavenu Biliću bili najpotrebniji. Sve te 'više sile' su bile zapravo 'atentat' na projekt 'Hrvatska na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici 2010. godine'. Ni jedan reprezentacija u kvalifikacijama nije imala toliko problema, ni jedan izbornik nije uoči ključnih bitaka ostajao bez svojih najboljih igrača. No, ni Nane nije bez grijeha, ako se u subotu navečer 'svijet sruši', proklinjat će onaj nesretni Harkiv i Ukrajina - Hrvatska 0:0, kada je dominirao, kada je vladao, ali nije uspio osvojiti taj ukrajinski grad. No i naš izbornik s naušnicom ima svog Caspera, zove se Bernd Stange. Taj bivši tajni agent zloglasnije DDR policije 'Stasi' koji se u Minsku 12. kolovoza naklonio Biliću - "Nitko nas ovako nije nadigrao", mjesec dana kasnije nije imao razumijevanja za "Surkisove snove i milijune". Dao je bjeloruski izbornik kockastima 'umjetno disanje' do subote oko 20.15 sati po hrvatskom vremenu kad će završiti sudar Ukrajine i Engleske na rijeci Dnipro.
Najomraženiji saveznik
Ako pitate Hrvate, koji
vole Celtic, U2, "Brave Heart", Simply Red i tisuće škotskih dvoraca,
tko je posljednja zemlja pred kojom bi klekli i molili za pomoć - bila
bi Engleska! I danas znam mnoge koji bi radije vidjeli utapljanje
Engleza u hladnoj ukrajinskoj rijeci nego put u Johannesburg i
navijanja za Hrvatsku na SP-u. Jer, Englezi su kroz povijest malom
narodu na rubu Balkana nanijeli podosta nepravdi i zala. Bleiburg i
naklonost Miloševiću na početku 90-ih Hrvati nikada neće oprostiti. Pa
ni te subote.
Ni Vlatko Marković ne voli Engleze. Kroz povijest to je povezivao s politikom, uoči nedavnog debakla na Wembleyu optužio ih je da su namjerno slomili dvije 'zlatne hrvatske noge' Luke Modrića i Eduarda da Silve. Bili smo svjedoci strašnog medijskog rata u kojem su nas prozvali "nacistima", a Edurada da Silvu - najvećom varalicom i neprijateljem broj 1. A, Slaven Bilić, nakon svega imao je objašnjenje:
- Pobjedom od 3:2 na Wembleyu smo dirnuli u njihov ponos, zatvorili im vrata Eura 2008. Nakon ove dvije pobjede oni likuju, no ponosan sam što će nakon svega u budućnosti sudari Engleza i Hrvata biti utakmice s posebnim nabojem.
No, prst nogometne sudbine odredio je da nam u subotu 10. studenoga jedini saveznik bude - Engleska!
Iako će mrmljati u bradu, Marković i te kako dobro zna da mu remi u Ukrajini barem mjesec dana produljuju nadu da neće ostati bez najmanje 10 milijuna eura, koliko vrijedi odlazak tamo na jug Crnog kontinenta, a to ujedno znači i mogućnost daljeg vladanja u Rusanovoj 13, te mirnog života u doba recesije.
Slaven Bilić će se te subote moliti da "Bog čuva Rooneya, Terrya, Gerrarda, Lamparda" i da je Fabio Capello čuo za priču majke slavne engleske nogometne braće Charlton. Na pitanje, a bilo je to prije trideset godina, što biste učinili da se vaša dva sina dogovore i jedan drugom puste utakmicu, ona je odgovorila:
- Vrata moje kuće za njih bi zauvijek bila zatvorena.
Zaslužili doigravanje
Bilić sanja i to da Fabio
Capello nije previše gledao kultnu seriju 'Mućke' i da se u subotu neće
ponašati kao Derek Trotter, popularni Delboy iz istoimene BBC-jeve
uspješnice.
Nakon svega kroz što je prolazio izbornik s gitarom, nakon svih patnji zaslužio je barem mali poljubac sreće, a to da Englezi u Dnipru igraju u duhu onog što su izmislili, čega su se u nogometnoj povijesti držali, u duhu 'fair-playa'.
Jer, budimo pošteni, Hrvtaska je nakon Engleske najbolja reprezentacija u toj kvalifikacijskoj skupini, nije izgubila ni jednu utakmicu od ostalih konkurenata, zaslušila je da bude najbolja druga i da u studenom kroz 'repasaž' pokuša doći do SP-a gdje bi u najjačem sastavu imala što reći. No, na žalost, a s time Slaven Bilić mora ovaj put živjeti, njega se baš ništa ne pita.
