Dvadesetosmogodišnji Miroslav Tešić živi u Kotor
Varošu, gradiću od oko 25.000 stanovnika nadomak Banje Luke.
Za razliku od većine svojih sunarodnjaka, taj apsolvent
elektrotehničkog fakulteta nikad nije želio napustiti domovinu u
potrazi za boljim poslom ili lakšim životom.
Tešić želi živjeti i raditi u gradu u kojem se rodio.
Nekada je većina ljudi razmišljala kao i on. Ali pokrenuti
vlastiti biznis i zaraditi za život cijele obitelji danas u BiH zvuči
kao neostvariv san. Iznos sredstva za poticaj biznisa je zanemariv, a
malo je dostupnih kredita. Komplicirane procedure registracije i visoki
porezi dovode do toga da se budući mali gospodarsvenici osjećaju kao da
se bore s vjetrenjačama. No, tu metaforu Tešić je okrenuo u
svoju korist - proizvodnjom vjetrenjača.
Patentirao prvu
vjetrenjaču u BiH
U BiH ne postoji tradicija, niti tehnologija za
iskorištavanje snage vjetra. Zajedno s bratom i ocem
Tešić je 2002. godine patentirao svoju prvu vjetrenjaču.
Nakon tri godine redovitog nastupanja na europskim sajmovima inovacija
i osvajanja nagrada, Tešići su privukli pažnju njemačkog
investitora. Tako je započela proizvodnja vjetrenjača u Kotor
Varošu.
Tešići su 2004. godine osnovali poduzeće koje danas
zapošljava pet ljudi. Na vrhu planine Vlašić
montirali su prototip vjetrenjače visine 12,5 metara. Snaga te
vjetrenjače bila je dovoljna da osigura električnu energiju za jedno
domaćinstvo.
Sada smo u fazi da ćemo proizvoditi vjetrenjače i izvoziti ih iz BiH na
inozemno tržište kaže Tešić.
Mislim da će najveća potražnja biti na tržištu Nizozemske.
Radi se o zemlji koja ima dugu tradiciju korištenja
vjetrenjača za proizvodnju električne energije. On kaže da njega i
njegove poslovne partnere iz tvrtke Komvel nisu obeshrabrili dugotrajna
i komplicirana procedura registracije poduzeća, niti nedostatak
podrške lokalne zajednice. Znali su da imaju dobru ideju i
bili su uvjereni kako će je netko prije ili kasnije prepoznati.
Uspjesi malog gospodarstva
Istražujući prepreke za pokretanje malog biznisa u BiH, novinari Centra
za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva otkrili su da mnoge
uspješne male gospodarstvenike krase slična upornost, vjera
u sebe i svoje ideje. To su ključne osobine koje odlikuju
uspješne male gospodarstvenike koji su opstali usprkos
svemu.
Pedesetogodišnja krojačica iz Zavidovića Zahida Ćosić kaže
da prijatelji i obitelj nisu mogli razumjeti njezinu odluku da pokrene
vlastiti posao. Pokušala im je objasniti kako želi biti svoj
"gazda" i da je čini sretnom što otvara nova radna mjesta za
svoje sugrađane.
Moja poslovna priča počinje 1987. godine kad sam, kao vrlo mlada,
otvorila svoj prvi butik u Zavidovićima kaže ona.
Nitko nije mislio da ću uspjeti, ali jesam. Nakon toga 1989. godine
otvaram svoju tvornicu u kojoj prodajem odjeću, uglavnom poslovne
uniforme. Njezini glavni kupci bili su laboratoriji i građevinska
poduzeća.
Osiguran posao za
sugrađane
Međutim, rat je uništio sav uloženi trud i sredstva za rad.
Odlučila je ponovo pokušati 1997. godine, kad je saznala da
je Općina Zavidovići proglasila jednu zelenu površinu
industrijskom zonom i omogućila svim poduzećima na tome području
porezne olakšice i pomoć u dobivanju građevinskih dozvola.
Kad smo došli to je ustvari bila livada. Nigdje
ništa kaže ona. Niti struje, niti vode.
Donaciju od 60.000 KM, iz sredstava Europske komisije,
potrošila je na građevinski materijal. Priča da je bilo i
teških dana.
Jedan od tih je i gubitak najvećeg kupca 2003. godine. No, danas
njezina tvrtka Unicom zapošljava 58 radnika i
šije radne uniforme za njemačko tržište. Z. Ćosić
ponosna je zbog činjenice da je uspjela u tako maloj sredini, naročito
kao žena. Ali, najvažnije od svega je da je osigurala posao svojim
sugrađanima, od kojeg oni i njihove obitelji mogu živjeti.
ISTRAŽIVANJE Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) "Mali biznis - veliki teret" (2)
