Srednja Azija

Aral je globalna katastrofa koja je bila predaleko od naših očiju

Arak Ban Ki-moon
06.04.2010.
u 20:50

– Ovo je jedna od najvećih ekoloških katastrofa – rekao je glavni tajnik UN-a nakon što je obišao Aralski kraj u sklopu turneje srednjom Azijom

– Ovo je jedna od najvećih ekoloških katastrofa – rekao je Reutersu glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon nakon što je helikopterom nadletio slani pusti bazen bivšeg Aralskog jezera, nekad četvrtog najvećeg unutarnjeg kontinentalnog mora.
– Ovaj je užas živo svjedočanstvo što se dogodi kada uništimo prirodna dobra koja su zajednička, kada zanemarimo ili pogrešno koristimo okoliš – rekao je novinaru UPI-ja.

Pozvao je vođe srednjoazijskih zemalja, a posebno Uzbekistana i Tadžikistana, da surađuju zbog oporavka Arala i iz vlastitoga interesa. Najnoviji spor tih dviju zemalja otvorio je među njima novi krug nevolja, a uzrok je spora navodno tadžikistanska brana Rogun.

Aralsko jezero do prije pola stoljeća prekrivalo je 68.000 četvornih kilometara srednjoazijskih stepa. Uz njegove obale bio je razvijen vodeni prijevoz, a u jezeru ribarstvo. Sovjetske vlasti su, da bi natapale pustinju u kojoj uzgajaju pamuk, “uredile” dvije rijeke, Sir-Darju i Amu-Darju, koje Aral hrane vodom. Otad je ono spalo na manje od desetine površine, a bivše dno jezera sada je slana i beživotna pustinja.

Područje jezera danas dijele Kazakstan na sjeveru i Uzbekistan na jugu. Još je 1918. godine sovjetska vlada odlučila da će rijeke Sir-Darju i Amu-Darju, koje izviru iz velegorja Tjanšan na istoku i granici s Kinom, a teku srednjoazijskom stepom kroz Kirgiziju, Tadžikistan Turkmeniju, Uzbekistan i Kazakstan, kanalima razvesti kroz stepu i pustinje Kizil-kum i Kara-kum da bi ondje uzgajali rižu, lubenice, povrće, žitarice i posebno traženi pamuk. Velike radove pokrenuo je Staljin četrdesetih godina prošlog stoljeća u sklopu svog "Velikog plana preoblikovanja prirode".

Većina je tih radova izvedena hidrotehnički diletantski, pa se vode neproduktivno gubi, više njenim rasipanjem u pijesak, a manje i hlapljenjem, i više od 75 posto. Već se 1960. godine između 20 i 60 prostornih kilometara vode razlijevalo u pustinjama, umjesto da se ulijevalo u Aralsko jezero. Kolika je to bila kolosalna diletantska ludost vidi se i po tome što Uzbekistan, koji upravlja većim dijelom porječja Amu-Darje, ni danas nema više od 12 posto nepropusnih kanala čije bi dno bilo obloženo glinom ili betonom.

Između 1960. i 1970. godine razina jezera opadala je brzinom od 20 centimetara godišnje. Za to vrijeme sovjetski su stručnjaci i politika polemizirali. Neki su tvrdili da je proces "greška prirode", a drugi, koji su tražili da se dio vodotoka rijeke Ob preusmjeri u Aral, optuženi su za divovske i nerealne projekte. U međuvremenu Aralsko jezero se jezero nepovratno sušilo. Od 1960. do 1998. površina se jezera suzila za 60 posto, ali je vode u njemu bilo tek 20 posto od sadržaja iz šezdesetih. U međuvremenu slanost se vode povećala četiri do pet puta, pa je u tom ostatku vode izumro sav život. Nestala je, među ostalima, i hvaljena aralska jesetra (moruna, kečiga), čiji je kavijar bio slavniji od kaspijske. Ondje je 40 tisuća ljudi nekad živjelo samo od ribolova.

Ali nerazumno se nije postupalo samo s vodom, a njen je gubitak pojačao druge nevolje. Osim soli na suhom su se koncentrarirale i druge otrovne tvari. U tom su se pijesku prikupili otrovi iz pokusa s raznim vrstama oružja, industrijskih projekata, u poljoprivredi isprani pesticidi umjetna gnojiva. Među ljudima se znatno povećala učestalost nekih vrsta malignih i drugih bolesti pluća, bubrega, jetara, probave.. Na 1000 novorođenčadi - odmah ih umre 75, a pritom i 120 rodilja na 10 tisuća.

Bivše su se luke našle u središtu pustinje kojom su počele divljati slane prašnjaste pustinjske oluje uništavajući pred sobom sav život. Kada se 1987. na kazakstanskoj strani odvojio duboki zaljev, postupilo se panično. Probijen je kanal prema glavnom jezeru, ali je i ta veza nestala 1999. spuštanjem razine jezera. Potom je Kazakstan, ne mogavši se nagoditi s Uzbekistanom, na istom tom mjestu - na preporuku i uz kredit Svjetske banke - sagradio branu pokušavajući barem za sebe sačuvati preostalu vodu. Ni to ne pomaže.

Komentara 5

I6
i63
08:47 07.04.2010.

@ morski covik, ti si krenuo u apologiju komunizma braneći se Rusima koji su zadužili svijet prije komunizma, ili su mu bili opozicija kao Leontijev, koji je prebjegao u SAD, ili su ih socijalistički zakoni obezvrijedili kao Pažitnova koji u SSSR-u nije imao nikakve koristi od Tetrisa koji je izumio, sve dok nije došao na truli zapad. Prije svega, ovdje se radi o dugoročnoj nesreći koju su crvena braća priredila svojoj neruskoj, a i ruskoj braći, pa i cijelom svijetu. Kamo sreće da je neki od genijalaca bio u ekipi pa da im kaže kako se to (ne) radi. Kad već spominješ Ruse. Pa jesi li ti rus-komunist da te vrijeđa kad netko komuniste naziva životinjama te odmah braniš - Ruse? Inače, slažem se da je i liberalni zapad itekako proizveo ekološke katastrofe, samo smo za to čuli, rijetko koja se usp(i)je(va)la sakriti tako dugo.

OB
-obrisani-
12:45 11.05.2010.

test

I6
i63
00:31 07.04.2010.

Redovito se snimaju filmovi o kriminalnim zagađenjima na zapadu zbog zgrtanja bogatstva velikih kompanija. U Holiwoodu i drugdje. Erin Brokovich dobila je i Oscara. Međutim nije se čulo za filmove o posljedicama velebnih postignuća socijalističke izgradnje koju danas (opet) prizivaju razni nostalgičari i revolucionari. Ne samo da je ova katastrofa bila daleko od naših očiju, nego je namjerno skrivana od nas, jer se o ovome očito znalo dok se događalo. Slično kao i u slučaju Černobila, gdje su vlasti ljude poticale da izađu na prvomajsku paradu i matineju, što je mnoge osudilo na smrt, a i danas, kažu, zloćudne bolesti rešetaju ljude srednjih godina koji su tad bili mladi, a svi su se prekomjerno ozračili. Siguran sam da se od naših očiju i ušiju skriva još podosta ovakvih rezultata preoblikovanja prirode u Kini, Kambodži, bivšem Sovjetskom Savezu, Čehoslovačkoj, DDR-u, Rumunjskoj, na Kubi i drugdje. Nažalost, priroda se \"preoblikuje\" i u \"slobodnom\" svijetu, sve opet pod etiketom naprednog, na znanosti utemeljenog razvitka, za što su najnoviji primjeri GMO i inženjering pandemije svinjske gripe, ili otoci plastičnog otpada koji plutaju oceanima, ili tone nafte koja se izlijeva kod Australije ili se izlila po španjolskoj obali, odnosno na Aljasci. A istodobno se gradi politički establišment na tezi da su ljudi utjecali na globalno zatopljenje i da ga oni mogu usporiti ili zaustaviti. Ovakve se dugogodišnje devastacije ne bi više nikad smjele događati. To kažem, a svjestan sam masovnog uništavanja prašuma u Africi i Južnoj Americi, pa i drugdje.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije