Analizom DNK muškarca koji je umro 1999. talijanski su istražitelji pronašli ubojicu 13-godišnje djevojčice Yare Gambirasio i nakon četiri godine istrage riješili slučaj zahvaljujući znanosti. Djevojčica je nestala 2010. na povratku kući iz sportskog centra udaljenog manje od kilometra u mjestu Brembate di Sopra kod Bergama. Njezino je tijelo pronađeno mjesecima kasnije, 10-ak kilometara od mjesta nestanka. Silovana je i izboden, a umrla je od smrzavanja – utvrđeno je da ju je ubojica ostavio živu. Na donjem rublju pronađen je trag krvi, što je bilo ključno u otkrivanju ubojice. Taj je dokaz doveo policajce do Giuseppea Guerinonija, preminulog vozača autobusa, a DNK analizom ustanovljeno je da je otac nepoznatog ubojice. Uzeta je slina cijele obitelji i troje njihovih rođaka za DNK analizu.
Sporno uzimanje sline
No, nakon testa nestala je svaka sumnja u krivnju Guerinonijeve djece te su počeli tražiti izvanbračno dijete. Sastavili su listu s imenima 525 žena koje su imale kontakt s preminulim vozačem: putnice, ljubavnice, poznanice... sve su profilirali. Taj ih je trud doveo do Ester Arzufi, danas 67-godišnjakinje čija je slina potvrdila da je ona majka ubojice. Pokazalo se da je 1970. imala aferu s pokojnim Guerinonijem te rodila blizance. No, prije porođaja otišla je iz sela u kojemu je tada živjela i udala se za drugog muškarca, sadašnjeg supruga, koji je blizance priznao i odgajao ih kao svoju biološku djecu. Njezin stariji sin, Giuseppe Bossetti odgovarao je profilu ubojice, no policiji je trebao dokaz. Tijekom fingirane prometne kontrole zatražili su od njega, zbog sumnje u alkoholiziranost, uzorak sline i – otkrili ubojicu 13-godišnjakinje.
Nakon stotina osumnjičenika, 22.000 provjerenih DNK uzoraka, ubojica je bio gotovo pa susjed, građevinski radnik i otac troje djece. No, Bossetti sada, nakon što se najprije branio šutnjom, poriče krivnju. Pretpostaviti je, barem prema talijanskim medijima, da je ohrabren stavom branitelja koji negira DNK analizu kao dovoljan dokaz te osporava proces jer je slina Bossettiju uzeta nezakonito. Tako je uzdrman veliki trijumf policije i forenzičara te se postavilo pitanje je DNK nepobitan dokaz, o čemu je zasigurno najzahvalniji sugovornik profesor, liječnik i priznati forenzičar dr. Dragan Primorac, s kojim smo analizirali slučaj.
– Na osnovi dostupnih informacija, Bossetti je identificiran kao mogući počinitelj kaznenog djela indirektno putem oca Giuseppea. Ta početna poveznica vjerojatno je napravljena putem analize DNK Y-kromosoma koji se nasljeđuje isključivo od oca i prenosi muškom linijom, a kasnije potvrđen analizom i nuklearnog DNK, kad se došlo do gospođe Ester Arzufi, majke osumnjičenog. Inače, u slučaju kad postoje oba roditelja, vjerojatnost utvrđivanja očinstva je uvijek više od 99.999% i ne postoji sud koji to može osporiti, tako da to nije sporno. U konačnici, sve da se i nije utvrdilo tko je osumnjičenom otac, nedvojbeno se može utvrditi podudaranje DNK pronađenog na mjestu događaja s počiniteljem kaznenog djela, a upravo se to u kasnijoj fazi istrage i dogodilo – objašnjava profesor Primorac napominjući da je policija isključivo mogla doći do oca ubojice ako je njegov DNK profil bio u DNK bazi podataka, a za to je on zapravo trebao počiniti neko kazneno djelo. Upravo je taj dio nejasan jer je, kaže profesor Primorac, Italija tu bazu pokrenula nakon odluke talijanskog parlamenta iz 2009. kada je umro otac ubojice.
– Naravno, forenzička vještačenja se ne rade putem medija i ovaj način razmišljanja stoji ako su sve informacije dostupne u talijanskim medijima točne. Neke pak druge neslužbene informacije govore u prilog da je do prvog DNK profila Giuseppea Guerinonija policija došla nakon što je napravila bris poštanske markice koju je zalijepio, a da je tek nakon toga obavljena ekshumacija. Potpuno je drugo pitanje kako se došlo do te poštanske markice i kako je uopće čovjek koji je preminuo 1999. postao predmetom istrage. Nedvojbeno je da bi cijeli proces bio daleko logičniji da je počinitelj otkriven putem majke, koja je bila među 22.000 osoba koje su dale krv na analizu kako bi se utvrdio počinitelj kaznenog djela – analizira profesor Primorac.
No, u ovom je slučaju to tek jedna od dvojbi koje olakšavaju poziciju osumnjičenika. Za krv pronađenu na tijelu djevojčice Bossetti se brani kako često krvari iz nosa te da ju je sa stroja za rezanje na kojemu radi mogao prenijeti bilo tko od kolega s gradilišta. Kako objašnjava profesor Primorac, sporno je i uzimanje uzorka sline, na čemu i inzistira obrana Bossettija tvrdeći da je prevaren. Kako kaže, u demokratskim državama, ako je dokaz pribavljen na nezakonit način, ne samo da je taj dokaz nezakonit nego i svi drugi dokazi koji su iz njega proizašli. Sve su to podaci koji miniraju DNK analizu, ali ne i valjanost rezultata DNK analize, već način na koji se do uzoraka došlo ili kako se DNK uzorak koji pripada osumnjičenom našao na mjestu događaja. Upravo je tako u medijima slučaj i tu nezavidnu situaciju komentirao i profesor Giuseppe Novelli, tamošnji znanstvenik i genetičar, rekavši kako nema sumnju u DNK analizu uzorka pronađenog na rublju ubijene djevojčice, no da se tek treba utvrditi je li Bossetti ubojica.
Trag i počinitelj
Tužitelji bi, smatra profesor Primorac, umjesto da se fokusiraju na DNK, trebali gledati i druge tragove unutar forenzičkog vještačenja.
– Sat prije ubojstva Bossettijev mobitel lociran je u blizini Yarine škole, a nakon ubojstva 13 sati bio je potpuno isključen. Nakon obdukcije u plućima ubijene Yare pronašli su prah vapna koje dolazi s gradilišta na kojem je radio. Inače, OJ Simpsona, slučaj u SAD-u, ponajbolje je potvrdio kako prisutnost biološkog traga mogućeg počinitelja kaznenog djela na mjestu događaja ne povezuje automatizmom ova dva na prvi pogled logična slijeda – trag i počinitelja. U tom konkretnom slučaju DNK vještačenje je bilo osporeno, ali ne zbog valjanosti analize, već zato što je krv pronađena na mjestu događaja u sebi sadržavala kemijsku supstanciju EDTA, koja se inače isključivo koristi u laboratoriju (kao sredstvo koje sprečava zgrušavanje krvi), što je obrana iskoristila kao neosporan dokaz da je krv nezakonito i namjerno iz laboratorija implantirana na mjesto događaja kako bi se OJ Simpson mogao optužiti. Potpuno je drugo pitanje što u to vrijeme još nije bilo moguće utvrditi da li EDTA dolazi uistinu iz policijskog laboratorija ili iz krvi osumnjičenika ili čak kao komponenta nekih boja (gdje se EDTA inače normalno nalazi) pa sudac Lance Ito nije želio riskirati i ovaj dokaz je izuzeo iz predmeta kao nezakonit – objasnio je profesor Primorac.
Slučaj je javno eksponiran, tragedija u malom mjestu potresla je zemlju, istraga je povijesno opsežna, a krajnji uspjeh neizvjestan.
>> Uspjeh hrvatskih forenzičara: Skinut 7 desetljeća star veo tajne
Bravo za znanost!