Krimski požar nije se zaustavio na tome poluotoku, već se počeo širiti na istok Ukrajine. Kada u kontekstu najnovijih zbivanja u Ukrajini pogledamo na ono što se prije samo mjesec dana događalo na Krimu, onda polako postaje jasno da je cijela parada oko aneksije Krima zapravo bila svojevrsni probni balon ili lakmus papir kojim je Moskva testirala koliko će ozbiljna biti reakcija Zapada, koji se zaista nadao da će se cijela ta vrlo nezgodna i opasna priča zaustaviti na aneksiji Krima, da je Putin dobio što je želio i da više neće rovariti. No Vladimir Putin imao je i ima veće apetite, a dobio je i na vremenu, koje mu je bilo potrebno da razradi sve detalje strategije za daljnje trganje Ukrajine. U Putinovu glavu ne možemo, ali u njoj je gotovo sigurno iscrtana precizna granica do koje želi ići. On je potpuno siguran u sebe i neće se zaustaviti sve dok ne ostvari svoj cilj. Je li to samo krajnji istok i jugoistok Ukrajine ili Moskva ipak ima apetite da dođe do Dnjepra i da Ukrajini uzme cijelu crnomorsku obalu? To je teško procijeniti, no ne bih se začudila kada bi od te zemlje na kraju ostali samo “ostaci ostataka” ili nekakav “kijevski pašaluk”.
Trenutačni ukrajinski predsjednik Aleksandar Turčinov vrlo je precizno povukao crvenu liniju preko koje proruski prosvjednici i (opet) čudni vojnici bez oznaka na uniformama, ne smiju prijeći, no on, a onda ni Ukrajina, zapravo nemaju prave podrške zato što Zapad, prema kojemu su se okrenuli, još ne može skontati što bi zapravo trebao učinio. Istodobno Moskva se uhvatila za tu “sitnicu” i vodi vrlo perfidnu igru. Dok Turčinom prijeti proruski prosvjednicima (i vojsci) da izađu iz ukrajinskih državnih institucija koje su zauzeli jer će u protivnom na njih poslati protuterorističke jedinice, Lavrov Zapadu, kao partneru Ukrajine, poručuje da svoje štićenike, za koje je preuzeo odgovornost, stavi pod kontrolu. Zapadu je poručio da “sile koje ohrabruju Kijev da upotrijebi silu protiv proruskih prosvjednika moraju odmah preuzeti odgovornost za ono što čine”. Dok ne bude prekasno. Kada se uzme u obzir činjenica da Putin već ima bjanko odobrenje za vojnu intervenciju izvan granica Rusije ako procijeni da su ugroženi interesi i životi Rusa koji žive izvan domovine, onda postaje jasno da vojna intervencija samo što nije počela. Istodobno, Moskva je Zapadu poručila da za tu vojnu intervenciju nikako neće biti kriva Rusija, već oni sami zato što nisu obuzdali Kijev, koji se sklonio ispod njihovih skuta.
>>Nije bitno želimo li mi Erdogana! Bitno je žele li ga izabrati Turci!
Ukratko, ako izbije bilo kakav rat, za njega nikako neće biti odgovorna Rusija, već NATO, EU, SAD... Kakva veličanstvena klopka! Nakon aneksije Krima, Moskva je vrlo jasno naznačila da je federativni ustroj jedini način za očuvanje teritorijalnog integriteta Ukrajine. Dio zemlje u kojem se ovih dana zaoštrava kriza trebao je biti ta druga federalna jedinica u kojoj su Rusi (relativna) većina, upravo federalno ustrojstvo omogućilo bi Moskvi da preko lokalnih vlasti ima presudan politički utjecaj na taj dio Ukrajine, i to bez obzira na činjenicu da u Kijevu sjedi prozapadna vlada i predsjednik. Ideja je da bi ta federalna jedinica u svakom trenutku mogla zatražiti neovisnost i pridruživanje Rusiji. Odgovor Kijeva na ovo nije bio izravan, ali je u posljednjih mjesec dana polako postajalo jasno da je prozapadnoj vlasti u Kijevu potpuno neprihvatljivo nametanje rješenja izvana, a osobito ako ih nameće Rusija. I Turčinovu i Jacenjuku potpuno je jasno da bi federalizacija učinila Ukrajinu još ranjivijom. U međuvremenu Moskva je shvatila poruku iz Kijeva i odlučila aktivirati plan B, koji uključuje vojnu obranu interesa Rusa koji žive izvan domovine.
Nije nimalo čudno što su Finska i Švedska upravo sada počele razmišljati o članstvu u NATO-u. Iako tvrde da to nema apsolutno nikakve veze s ukrajinskom krizom, vrlo je očito da se počinju javljati strahovi od sukoba i rata. A u tom slučaju bolje je biti u grupi nego u opasnoj osamljenosti.
Ovako su valjda i o nama '91 razni hladni analiticari spekulirali koliko ce ostati od Hrvatske nakon Milosevicevog pohoda. Hladno, beskrvno, izmedju dvije kave se igrali stratega, dok se tamo negdje radi o pravim ljudskim zivotima i sudbinama.