Euforija zbog potencijalnih nalazišta nafte i plina pod morem ne trese samo Hrvatsku. Na istočnom Sredozemlju raspoloženje je i više nego optimistično. Otkriće velikog plinskog polja u Izraelu je proslavljeno poput dobitka na lotu. Uz smanjenje ovisnosti o energentima Izraelci se nadaju zaradi od izvoza. Susjedni Libanon najavio je gradnju brzog vlaka koji bi riješio višegodišnji prometni kolaps u glavnom gradu Beirutu. Cipar je, istodobno, poručio da će otkriveni plin izvoziti u Europu i Aziju te tako otplatiti dugove odnosno riješiti financijsku krizu.
Skeptici, baš kao i u slučaju Hrvatske, pitaju se – varaju li vlade svoje narode nudeći im lažna obećanja?
Naime, najveća prepreka oslanjanju na tamošnju naftu i plin nije njihov nedostatak, već izostanak regionalne suradnje. U moru od Pojasa Gaze do južne Turske nalaze se plinske rezerve jednake onima u Iraku, procjenjuje američka državna agencija U.S. Geological Survey. No rat u Siriji uplašio je naftne kompanije. Vlada Libanona, pak, kroz parlament nije uspjela progurati zakon koji bi stranim kompanijama omogućio istraživanje podmorja pa je izgledna nova odgoda raspisivanja tendera. Napori Amerikanaca u posredovanju u sporu između Libanona i Izraela oko razgraničenja na moru ne daju rezultate.
I dok bušenje u Libanonu nije ni počelo, na Cipru su radovi već daleko odmakli, no stalna napetost s Turskom i neslaganje oko morske granice prijete projektima. Turska ne priznaje ciparski gospodarski pojas u kojem se odvijaju radovi.
Rusi donijeli neizvjesnost
Izraelci su, pak, onemogućili Palestincima razvijanje Gaza Marinea, nalazišta u podmorju ispred Pojasa Gaze gdje je prije deset godina British Gas pronašao plin.
Američka kompanija Noble, koja dominira proizvodnjom u Izraelu, napomenula je da iz morskog polja Tamar, otvorenog ove godine blizu granice s Libanonom, Izraelci dobivaju čak 45 posto struje. Pa ipak, razvijanje puno većeg polja Levijatan, zapadno od polja Tamar, ide sporo.
Uz već dovoljno kompliciranu situaciju, neizvjesnost u istočnomediteranski bazen unijeli su ruski brodovi. Naime, desetljećima Rusi imaju interes u tom dijelu Sredozemlja, u koji mogu s mornaricom uploviti iz Crnog mora. Amerikanci i NATO, koji kontroliraju zapadno Sredozemlje, zaokupljeni su azijsko-pacifičkom regijom pa se otvorio dodatni prostor za Rusiju. Moskva zajedno s Kinom podupire sirijskog predsjednika Assada te je u Ujedinjenim narodima blokirala akcije usmjerene protiv njegova režima koji Zapad optužuje za korištenje kemijskog oružja.
Ruska državna kompanija Sojuz Njeftgas potpisala je stoga prošli mjesec sa Sirijom ugovor o istraživanju i crpljenju podmorja te će raditi na području od 2190 četvornih kilometara (za usporedbu površina Kvarnera je 3600 km²), što će u početku koštati 90 milijuna dolara. Ugovor je potpisan na 25 godina.
Kupci iz Azije, spremni ponuditi najveću cijenu, zbog sigurnosnih razloga odbijaju kupovati izraelski plin koji bi prevozili brodovi kroz Sueski kanal. Taj kanal prolazi uz Egipat, a njegova nova vlada odlučila je poništiti ugovore iz vremena Mubaraka prema kojima se preko Egipta isporučuje 40 posto izraelskog plina, što je svakako upozorenje da se poslovi ne mogu sklapati u konfliktnim zonama. Zbog toga Izrael na sjeveru vidi Tursku kao atraktivno tržište jer snažan gospodarski rast potiče potražnju za energentima.
Umjesto da se ukapljeni plin isporučuje brodovima, puno jeftinije bi bilo napraviti podmorski plinovod koji bi povezivao dvije zemlje. No taj bi plinovod prolazio podmorjem grčkog, a zatim i turskog dijela Cipra, što bi zahtijevalo odobrenje dviju suprotstavljenih vlada. Nimalo lak posao. Ni alternativni pravac preko sirijskih i libanonskih voda nije nimalo jednostavniji pothvat.
Podmorski plinovod
U svakom slučaju, Izrael nije spreman potpisati izvozni ugovor s Turskom dok njenu vanjsku politiku vodi premijer Recep Tayyip Erdoğan, spreman zavrnuti pipu kad mu se to učini zgodnim. Odnosi dviju zemalja zahladili su 2010. kada su izraelski vojnici zapucali na brodski konvoj na putu u Palestinu pri čemu je ubijeno devet Turaka.
Sjedinjene Države rade na diplomatskom rješenju odnosa između Izraela, Turske i Cipra pokušavajući osigurati sporazum o zajedničkoj podjeli i proizvodnji nafte. Ulazak Rusije u istočnomediteransku dramu otežava im posao i interese.
Ulijevanje milijardi dolara u platforme, bušotine, podmorske plinovode i terminale za ukapljeni plin ostvarivo je jedino ako izvođači radova budu uvjereni da će nafta i plin završiti na tržištu. A bez izvoza energenata perspektiva zemalja istočnog Mediterana nije blistava.
Stara poslovica kaze gdje je novac tu dolazi jos vise/Izrael & plin/Kako se raduju Rotschilds&Soros/Schwarz/Nek se raduju ali oni ipak bolje znaju nego mi tulavi koji nismo u stanju sami vodit nasu kucu i sami cistit nase malo dvoriste.To jee jako zalosno i jadno.