Najbogatiji Amerikanci još su ispred ostalih bogataša na svijetu, ali srednja klasa gubi dah i više nije najboljestojeća srednja klasa na svijetu. Prestigli su ih Kanađani. Piše to New York Times, a ovih su se dana temom raspodjele bogatstva, rastućeg jaza između siromašnih i bogatih i srednjom klasom koja klizi u proletarijat bavili i drugi američki listovi.
Priču je potaknula i akcija predsjednika Baracka Obame “Dajte povišicu Americi” koja traje mjesecima kako bi se privolio Kongres da digne najnižu nadnicu sa 7,5 na 10,10 dolara na sat. Republikanci su žestoko protiv akcije demokratskog predsjednika koji potkraj svoje vladavine pokušava zakrpati problem koji mu je, pisao je nedavno Joel Kotkin za Forbes, rastao pred očima.
“Iako je predsjednik Obama na riječima jako posvećen pitanju smanjivanja nejednakosti, nejednakost se znatno povećala pred njegovim očima”, piše Kotkin.
Rastući jaz je poguban
Međutim, visokoobrazovani Amerikanci koje smo zatekli u Zagrebu kažu da su posljednjih desetak godina većina guvernera republikanci koji su dokinuli sustav kolektivnog pregovaranja pa nema sigurnosti zaposlenja ni prava i beneficija. Što upućuje na propast srednje klase? Prihod 60 posto srednjestojećeg stanovništva pao je više nego dohodak najsiromašnijih, sa 53 posto 1970. na 45 posto 2012. godine. Svaka treća osoba rođena u obitelji srednje klase pala je ispod te razine. Nitko, pa ni među lijevo orijentiranim liberalnim američkim političarima, nema rješenje, a republikanci, protiveći se dizanju najniže nadnice, tvrde da će to, doduše, za 900 tisuća ljudi značiti dizanje iznad granice siromaštva, ali i da će uzeti 500 tisuća radnih mjesta.
Kako bilo, posljedice rastućeg jaza za američko društvo mogle bi biti razarajuće. Jer, Amerikanci u dobi između 55 i 65 godina imaju jezične, matematičke i tehnološke vještine bolje razvijene nego taj naraštaj u ostatku industrijaliziranog svijeta. Njihova djeca ili unuci, mladi Amerikanci u dobi između 16 i 24 godine, zaostaju u tim vještinama za vršnjacima u Kanadi, Australiji, Japanu i Skandinaviji i blizu su vještinama mladih u Italiji i Španjolskoj. Osim obrazovnih propusta, zemlju u koju gledaju mnogi iz cijelog svijeta muči i puno nepravednija raspodjela dohotka unutar kompanija nego u drugim zemljama. Jer, top-menedžment američkih kompanija zarađuje više nego u drugim bogatim zemljama, ali minimalna je plaća niža, sindikati slabiji, a ni srednjerangirani zaposlenici ne prolaze dobro.
“U šezdesetima bili smo puno bogatiji nego bilo tko drugi, a danas srednjestojeći Amerikanac nema veći dohodak od pripadnika srednje klase u drugim zemljama”, kaže Lawrence Katz, profesor s Harvarda.
Usporio rast prihoda
Četveročlana obitelj srednje klase u SAD-u ima 75 tisuća dolara neto prihoda na godinu, i to je 20 posto nominalno više nego 1980. godine, ali realno je prihod na razini 2000. godine, dok je u Britaniji veći realnih 20 posto, a 14 posto u Nizozemskoj. Sociolog Josip Kregar kaže da je riječ o globalnom procesu u posljednjih 15 godina, u kojem nestaju administrativna zanimanja, ti se poslovi daju agencijama, a umjesto tehničke inteligencije koja je nekad nosila razvoj, poput automobilskog izumitelja Henryja Forda, sad SAD živi na financijskoj, vojnoj i političkoj moći više nego na invenciji, a Forda je zamijenio Steve Jobs. SAD je tako sve više ovisan o financijskim institucijama, što je i dovelo do krize 2008.
>> Ova zemlja najbolja je za život. A gdje je Hrvatska?
Doktor Amer, molim oprostite, ali shvatite da se po vasim komentarima uopce ne cini da ste vi visoko obrazovani. Dajte nas molim vas uputite sta vi to tocno radite odnosno kojom se strukom bavite. Pricate apsolutno notorne gluposti. Bez obziraa na genijalce i njima moze biti tesko doci do dobro placenog posla. Nas Tesla je umro u prilicnom siromastvu, zar ne?!