Kada bi se sav led na Antarktici otopio, razina svjetskih mora podigla bi se za najmanje 60 metara te bi površina cijelog planeta bila potpuno izmijenjena. Na sreću, to se neće dogoditi u skoro vrijeme, no globalno zatopljenje i razvoj tehnologije ovaj neistraženi kontinent na jugu planeta na koji se još do prije dvadesetak godina malo tko obazirao dovode u središte zanimanja svjetskih sila. Veći od Europe i dvostruko veći od Australije, južni je kontinent zbog svoje surove klime apsolutno nepogodan za trajni život. Prosječne temperature od –55 stupnjeva, vječni led i surovi vjetrovi koji pušu i brzinama do 327 kilometara na sat, koliko je izmjereno 1972. godine, ne čine okoliš u kojem bi netko trajno živio. Ipak, iako na Antarktici službeno ne stanuje nitko, tamo se ipak u raznim istraživačkim bazama neprestano nalazi između 1000 i 4000 ljudi, ovisno o dobu godine.
– Danas na Antarktici ima velik broj iznimno sofisticiranih znanstvenih postaja u kojima se provode razna ispitivanja. U nekim je segmentima, ma koliko to zvučalo čudno, Antarktika istražena bolje od Europe, kaže akademik dr. Vladimir Paar. Naime, na mjestima i do četiri kilometra debeo sloj leda krije u sebi cijeli niz informacija o povijesti planeta, što znanstvenici obilato koriste u svojim istraživanjima.
U prošlosti bio zelen
– Antarktika je prije 11,5 tisuća godina bila zeleni kontinent, a kada je krenulo njezino zamrzavanje, sloj leda polako je rastao zadržavajući na svojim pojedinim razinama cijelo bogatstvo informacija o tadašnjim prilikama. Današnja tehnologija omogućava istraživanja ovih “zaleđenih” zapisa i to se obilato koristi u znanstvenoj zajednici, kaže dr. Paar. Ipak, ispod debelih nanosa leda ne nalaze se samo vrijedne znanstvene informacije o povijesti planeta nego i nešto mnogo opipljivije. Upravo zbog toga što je Antarktika svojevremeno bila zeleni kontinent, tamo se nalaze bogata nalazišta nafte, plina i ruda. Dosad su otkrivena nalazišta zlata, ugljena, a u priobalnim područjima sondirana su nalazišta plina i nafte. Ipak, zbog vrlo nepogodnih vremenskih uvjeta kakvi vladaju na ovom kontinentu od 14 milijuna kvadratnih kilometara, eksploatacija još nije zaživjela. Tomu doprinosi i to što je do 2048. na snazi i Antarktički ugovor koji nalaže da nijedna zemlja nema pravo svojatanja ili pripajanja bilo kojeg dijela ovog kontinenta. No taj rok polako istječe, a velike svjetske sile za taj se trenutak pripremaju.
– Antarktika je geopolitički i energetski važno područje, granično između velikih sila. Ovaj kontinent posebno je energetski važan za budućnost planeta, no tehnološki je sve to danas još prilično nedostupno. No SAD, Rusija i Norveška već razvijaju tehnologiju eksploatacije tamošnjih nalazišta, a stvar će se zahuktati kada cijena tehnologije postane pristupačnija nego sada – kaže dr. Igor Dekanić, profesor s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Koliko je Antarktika sa svojim potencijalnim i potvrđenim nalazištima strateški bitna, shvatila je još i nacistička Njemačka. Naime, još 1938. Hitler je na Antarktiku uputio nekoliko opsežnih ekspedicija koje su na ledenom kontinentu proglasile Neuschwabeland, dio kontinenta koji je pripadao “tisućugodišnjem Reichu”. Iako je tadašnji Berlin tvrdio kako ponajprije želi oformiti postaje za lov na kitove, napravili su niz baza duboko u ledenoj unutrašnjosti. Još i danas na Antarktici se nalaze zabodene tisuće zastava s kukastim križem koje su njemački zrakoplovi nad tim područjem izbacivali iz zraka. Neke od nepotvrđenih teorija govore da su njemački inženjeri razvili čak i leteće tanjure, letjelice fantastičnih manevarskih sposobnosti, koji su korišteni u nadgledanju ledenih prostranstava. Nakon sloma nacizma za Antarktiku se zainteresirao i SAD koji je pod vodstvom admirala Richarda Byrda tamo poslao 4700 vojnika u “znanstvenu misiju”. Ipak, klima je na Antarktiku za tadašnju tehnologiju ipak bila nepremostiva zapreka, a američke su se trupe povukle nakon samo dva mjeseca. Na južnom su kontinentu od četrdesetih godina naovamo boravili gotovo isključivo znanstvenici. Ipak, situacija se sada znatno mijenja.
– Utrka za Antarktiku ponovno je počela i sada je jača nego ikada prije. Na tom području leže golema prirodna bogatstva, a zbog razvoja tehnologije ona su sada sve dostupnija. Sve velike sile spremaju se na zauzimanje pozicija. To se vidjelo i po ledolomcima koji se nalaze u tom području. Prije nekoliko dana tamo su se pojavili ledolomci Rusije, Kine, SAD-a i Australije, a oni se nisu tamo našli igrom slučaja. Antarktika je sve zanimljivije mjesto, pogotovo kako se približava 2048. godina. Utrka za primat na Arktiku, odnosno na sjeveru planeta već je debelo poodmakla, a sada se ista stvar događa i na samom jugu planeta – kaže admiral Davor Domazet Lošo, geopolitički analitičar i bivši načelnik Glavnog stožera HV-a. Kako tvrdi, među svjetskim silama utrka u zauzimanju pozicija na Antarktici ne vodi se samo zbog rudnih i naftnih nalazišta nego i zbog prestiža. Zbog istih razloga zbog kojih se ponovno razbuktava i utrka u osvajanju svemira.
Geopolitički prestiž
– Prisutnost na Antarktiku znači u geopolitičkom smislu prestiž i moć, baš kao i prisustvo u svemiru. Svojim bazama, ledolomcima ili postajama na tom području velike sile demonstrirat će svoj tehnološki napredak, a ujedno je zasigurno lakše eksploatirati bogatstva s ledom okovanih područja nego iz svemira. To je geopolitička arena na kojoj će se pojaviti ne samo sadašnje moćne zemlje nego i zemlje Južne Amerike – kaže admiral Lošo. Da ova tvrdnja ima osnove, pokazuje i popis zemalja koje na ovaj ili onaj način polažu prava na pojedine dijelove ledenog kontinenta. Uz već standardne “velike igrače” poput SAD-a, Rusije, Kine, Norveške i Velike Britanije, na ovoj se listi nalaze i zemlje poput Brazila, Čilea ili Perua. Sve one čekaju priliku i istek Antarktičkog sporazuma kako bi svoje zahtjeve mogle provesti u djelo. Ipak, Antarktika bi, i uz razvoj tehnologije rudarenja, ipak uskoro mogla izgubiti dio svoje važnosti koju danas ima.
– Malo je poznato da se u ovome trenutku razvija model dobivanja energije iz vode na temelju fuzije. Ako se to ostvari, energetski problem čovječanstva bit će riješen, a Antarktika će izgubiti na važnosti – kaže akademik Paar. Ipak, kako god bilo, ledeni kontinent kao posljednja neistražena i nedefinirana granica zasigurno će ostati privlačna arena za igranje cijelog niza geopolitičkih igara velikih svjetskih gospodarskih i vojnih sila.
>> Na Antarktici zabilježeno čak -93 Celzijeva stupnja
cim ameri zavrse sa bliskim istokom objavit ce rat pingvinima