Kilometrima uokolo vide se samo plastični krovovi koji se bljeskaju na vrelom suncu. Termometar s vanjske strane i koncem listopada pokazuje 28 Celzijevih stupnjeva, a s unutarnje strane tog mora od plastike i 45. U odnosu na krš i pustinju uokolo i divlji se kamenjar podno našeg Velebita čini kao pitoma oaza, no samo dok se ne otvore vrata „plastičnih" vrtova i iz njih, prvo do otkupnih stanica, a potom i do stolova ostatka Europe i šire, ne krene tek ubrana „zelenjava" – rajčice, paprika, krastavci, tikvice, dinje, lubenice, mahune, patlidžani..., u kojima je španjolska Almeria, najsuši grad u Europi sa suptropskom pustinjskom klimom i više od 320 sunčanih dana u godini, našla put svog ekonomskog rasta.
Dominiraju rajčice
Do prije 40-ak godina neplodna obalna ravnica bila je dobra samo za snimanje špageti-vesterna. I Lawrence od Arabije jahao je pod almerijskim suncem. No otkako je nikao prvi plastenik, koji je prema nekim pričama podigao upravo jedan Hrvat – Horvat, nepregledna plastenička polja 30-ak kilometara od Almerije s hidroponskim uzgojem koja se zalijevaju i hrane kap na kap, danas zadovoljavaju više od polovice europske potražnje za voćem i povrćem. Na samo 30.000 hektara plastenika godišnje se proizvede više od 3,5 milijuna tona povrća u vrijednosti oko 2,4 milijarde eura ili 18,5 milijardi kuna, što je gotovo tri puta više nego što prema podacima DZS-a vrijedi godišnji otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede u Hrvatskoj na 1,1 milijun hektara ili pak ukupan godišnji uvoz hrane koji je lani iznosio 3 mlrd. dolara.
Dominiraju rajčice, paprike i krastavci koje, prema riječima Josea Antonija Aliage, ministra poljoprivrede regije Almeria, proizvodi 12.500 manjih i većih farmera. Direktno zapošljavaju oko 50.000, a indirektno, s pratećom industrijom PVC folija, sustava za navodnjavanje, transporta... više od 100.000 ljudi. Proizvodnja traje od kolovoza do svibnja, a u lipnju i srpnju, kad tržnice Europe plivaju u jeftinom povrću s otvorenog, njihovi plastenici se čiste, dezinficiraju i pripremaju za novi ciklus proizvodnje u uvjetima „vječnog" proljeća i ljeta.
Sigurnost prva
– Iako se još prije 10-ak godina mislilo da je iskorišten svaki raspoloživi kvadrat andaluzijske pustopoljine, proizvodnja je porasla dodatnih 40% – kaže prof. Paco Eqea sa Sveučilišta Grenada. Glavna radna snaga su imigranti iz sjeverne Afrike, središnje Amerike i istočne Europe koji u brutalnim uvjetima, od kojih bježe autohtoni Španjolci, zarađuju 30-ak eura po danu. Sve to stvara sumnju u sigurnost španjolskog voća i povrća, zbog čega se od 2013. u Almeriji provodi pilot-projekt industrije za zaštitu bilja ECPA-e, AEPLA-e, ZIMID-a te Cajamar Caja poljoprivredno-istraživačke stanice Las Palmerillas o najboljim praksama upravljanja ostacima pesticida, na temelju integrirane zaštite bilja i dobre poljoprivredne prakse. Ostaci pesticida sve su podložniji svakodnevnim kontrolama. Samo su u LAB-u, jednom od brojnih nezavisnih laboratorija, u ovoj godini testirali više od 27.000 uzoraka.
– Za manje od 6 sati može se utvrditi prisustvo više od 650 pesticida u uzorku – kaže šef LAB-a Javier Arrebola. Još prije sedam godina u Almeriji su se pesticidi trošili na kile, a danas je prisustvo rezidua u 99,6% slučajeva svedeno i ispod EU prosjeka od 0,7%. Ima ih i koji love u mutnom. U svibnju je uhićeno 28 farmera zbog ilegalnih pesticida pa oni ozbiljniji čast brane i Global Gap certifikatima.
– Koliko god su se nekad žalili na jake kontrole, sada ih i sami traže u strahu od konkurencije iz Azije – govori Jesus Barranco, glavni menadžer Alhondiga La Uniona, koji otkupi više od 12% almerijskog voća i povrća. Čak 65% završi u izvozu. U suradnji s Lidlom spremaju i hit na tržištu – krastavce u obliku srca, no farmeri zasad nisu zainteresirani. Jean Charles Bocquet, generalni direktor ECPA-e, udruženja čak 21 tvrtke koje se bave zaštitom bilja, među kojima i BASF, Monsanto ili Syngenta, kaže kako je EU kategorički rekao ne GMO-u i to treba poštovati. Pesticidi se danas troše na grame i skupi su, a najbolje farmerske prakse nalažu da farmeri prvo idu u polje, a tek onda odlučuju što će, odgovara. U centru Las Palmerillas s ušima se tako bore bijelim muhama, dok njih pod kontrolom drže nekim vrstama pauka. U pokusu su i otpadne vode sa svinjogojskih farmi iz kojih bi se uz pomoć mikroalgi dobilo tekuće gnojivo za prihranu stakleničke proizvodnje.
>> Samo je devet posto mladih u poljoprivredi, kako ih zadržati na selu?
>> 'Mislimo da kupujemo izvorno, a kad dođemo kući, vidimo 'proizvedeno u Kini''
Kod nas se ništa ne isplati raditi, jedino uzgajati jalove političare i njihovu besplodnu politiku. Slavonija i Baranja gladni i bosi, Lika pusta, ni mačke tamo više nema, a otoci, ma koga to zanima.