Na dan sastanka na vrhu 15 država Europske unije u Milanu (8. listopada) na kojem se raspravljalo o zapošljavanju mladih i kojem je prisustvovao i hrvatski premijer Zoran Milanović, list talijanskih industrijalaca Sole 24 ore (što je talijanski Financial Times) objavio je kako pedesetak talijanskih poduzetnika iz sjeveroistočnih regija Veneta i Furlanije-julijske krajine, namjerava svoju proizvodnju preseliti u hrvatsku Istru. Osnovana je i nova gospodarska komora, IstroVeneta. Tu istarsko-venetsku komoru osnovalo je 65 poduzetnika. Na osnovu komorskog priopćenja, kako će otprilike pedesetak talijanskih poduzetnika početkom 2015. godine preseliti svoju proizvodnju u Istru, list Sole 24 ore načinio je analizu iz koje proizlazi nešto gotovo nevjerojatnoga:
Porezi na rad i tvrtke u Hrvatskoj trostruko su manji nego li u Italiji, ali manji i od onih u Sloveniji i Austriji, dvjema državama koje, posebno Austrija, privlače talijanske poduzetnike. “Svi prisutni poduzetnici, malih i srednjih poduzeća, označili su kao apsurdni talijanski sustav oporezivanja tvrtki i zaposlenih”, prenio je talijanski list.
Prosječna plaća radnika u Istri je 450 eura mjesečno na što tvrtka treba platiti još 250 eura poreza. Prenosi se i izvješće austrijske agencije za strana ulaganja, Aba-Invest, kako je u prvoj polovici ove godine privučeno 29,5 posto više ulagača u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Najviše ih je bilo iz Njemačke, pa onda iz Italije, upravo zbog poreskih olakšica. Porezi tvrtkama u Italiji trostruko su veći nego u Hrvatskoj: Total tax rate (Ttr) u Italiji iznosi 64,7 posto, a u Hrvatskoj 19,8 posto. Osim toga narednih mjeseci Hrvatska će moći pristupiti europskom fondu od milijarde eura. Prije nekoliko godina bi sama činjenica da neki hrvatski premijer sudjeluje na sastanku s predsjednicima i premijerima Francuske, Njemačke, Italije itd. već bila prvorazredna vijest, a sada se više pažnje poklanja plakanju za već umrlom rafinerijom (u Sisku).
Stvaraju se nove mogućnosti, nove tvrtke, nove industrije. U rafineriju se nije ulagalo, jer se ocijenilo kako u Europi ima previše instaliranog kapaciteta za preradu nafte. Plač za rafinerijom neće je uskrsnuti.
>> 'Rafinerija Sisak je kao neuspješan sportaš s ambicioznim roditeljima'
Ovaj članak bi valjda trebao biti utjeha što će politička kamarila svojim predanim, višegodišnjim (ne)radom ugasiti domaće rafinerije nafte(?)