Užasavajuća tragedija Germanwingsova airbusa zaokupila je pažnju cijeloga svijeta u sličnoj mjeri kao i ona koja se dogodila 11. rujna. I ono što se dogodilo prije 14 godina bilo je šokantno na vrlo sličan način kao i udarac zrakoplovom u Alpe prošli tjedan. Sastavnice ovih priča su vrlo slične – putnički zrakoplovi, ljudski umovi kojima se dogodilo nešto tako čudno da ne vide problem u tome što ubijaju na stotine ili čak tisuće nevinih ljudi te na kraju naoko sofisticirani i visokokontrolirani sustavi koji su omogućili ljudima poput Muhameda Ate i Andreasa Lubitza da učine to što su učinili.
Letjela sam Amerikom uzduž i poprijeko samo nekoliko mjeseci prije 11. rujna i ostala potpuno šokirana potpunim izostankom bilo kakve sigurnosne kontrole. Na jednom aerodromu, točno na vratima tunela kroz koji se ulazilo u zrakoplov, bio je štand na kojem se moglo kupiti čitav asortiman sklopivih džepnih noževa različitih veličina. Takve rupe u sustavu iskoristila je Al-Qa'ida, posljedice su bile stravične. I Andreas Lubitz shvatio je da Lufthansin sustav obrazovanja i kontrole pilota ima nekakvih sličnih rupa. On ih je iskoristio u više navrata kako bi ostvario svoj životni san, rekla bih možda i opsesiju, da postane pilot u jednoj od najuglednijih zrakoplovnih kompanija na svijetu. Iako se glavni čovjek Lufthanse nakon stravičnog otkrića kleo da je Lubitz bio 100 posto sposoban za let, malo po malo na vidjelo je izlazilo da je u posljednjih šest godina u Lufthansinu sustavu bilo pojedinaca koji se nikako ne bi složili s tom tvrdnjom i koji su upozoravali na to da on nikako ne bi trebao biti pilot. No u rujnu prošle godine ipak je zasjeo u kokpit! Netko u sustavu možda je odlučio da u trenucima kada svijetom hara financijska kriza i recesija treba štedjeti na svim razinama. Možda je u Lubitza i njegovu pilotsku izobrazbu već bilo potrošeno toliko novca da je naprosto bilo nerentabilno tu izobrazbu prekinuti i u vjetar baciti toliki novac? Iako zvuči potpuno zastrašujuće, možda je netko kazao: "O. K., dečko je malo depresivan i nestabilan, ali to nije ništa strašno. Bit će kopilot u Germanwingsu i mali od kokpita, pod kontrolom kapetana, pa ćemo vidjeti što ćemo s njime!" Tako mu je sustav unutar Lufthanse omogućio da dođe u priliku učiniti ono što je i učinio. Upravo zbog svega toga pravni stručnjaci koji se bave problematikom vezanom uz avionske nesreće upozoravaju na to da uza sve te dokaze gotovo da i nema šanse da kompanija dokaže da nije sudjelovala, da nije bila neka vrsta sudionika u toj tragediji koju neki već nazivaju i masovnim ubojstvom. Ti isti stručnjaci kažu da nije isključeno da francusko državno tužilaštvo protiv kompanije podigne optužnicu za sudioništvo u masovnom ubojstvu. To su shvatili i ulagači, koji su odmah nakon objave onoga što je skrivala crna kutija prestali ulagati u dotad atraktivne dionice Lufthanse i njezinih sestrinskih kompanija. U samo nekoliko dana vrijednost im je pala za osam posto, a ekonomski analitičari kažu da se to dogodilo zato što postoji ogroman rizik od gubitaka utvrdi li se da je kompanija suodgovorna za smrt 150 ljudi. U tom slučaju odštete obiteljima žrtava mogle bi narasti do neslućenih visina. Tu je bezbroj pitanja na kojih će teško biti pronaći odgovor – zašto liječnici iz bolnice u Düsseldorfu nisu upozorili Lubitzova poslodavca, zašto njegova obitelj i njemu bliske osobe nisu nešto učinile... jesu li i oni neka vrsta sudionika? U svakom slučaju, nitko nije ni potpuno kriv, ni potpuno nevin, pa ni sam Lubitz.
No nakon ovoga, zbog konteksta cijele priče, moglo bi biti još nevinih žrtava. Mogli bi stradati piloti kao struka, mogli bi stradati i kao ljudi, pojednici. Pilota koji pije antidepresive zato što mu je umrlo dijete nekakav sustav mogao bi proglasiti neuračunljivim zločincem, a brojni psihijatrijski bolesnici mogli bi ostati stigmatizirani, osobe s kojima nitko ne želi imati ozbiljnoga posla.
Kada se ispod svega podvuče crta, ispada da je u temeljima svega ovoga mogla čučati i ona neutaživa želja za sve više i više profita, zbog čega se zanemaruju moralne norme i zbog čega se zaboravlja da je ljudski život temeljna vrijednost s kojom s nikako ne smije igrati niti je podcjenjivati i koristiti za vlastiti probitak i zaradu. Iako je Andreas Lubitz učinio nešto strašno i potpuno neshvatljivo, kada se stvari potpuno ogole, i on postaje jedna od žrtava sustava koji ga je stavio u kokpit i omogućio mu da ubije sebe i još 149 ljudi.
>> Kopilot Lubitz je 2009. Lufthansi rekao za 'tešku depresivnu epizodu'
>> Lufthansa otkazala proslavu 60. obljetnice
>> Prije dva mjeseca pilot predvidio scenarij rušenja aviona Germanwingsa!
Čudi me što se kod nas nije dešavalo više zrakoplovnih tragedija s obzirom tko je dr. Zoran Lolić, svojevremeno ravnatelj Zavoda za zrakoplovnu medicinu, a danas uhljeb u zrakoplovnoj agenciji koja nadzire navedene zdravstvene ustanove. Taj smrad je meni rušio lječnički kriterij jer mu je, pazite sad, netko rekao da se ja križam u avionu prije leta, te da to nije psihološki prihvatljivo ni za mene, ni za moje putnike, te da to ukazuje da se ja bojim letenja. Imam to sve napismeno, a USKOK i drugi odgovorni to desetljećima ignoriraju, a pilotska karijera mi je uništena. Ovo sa njemačkim kopilotom podsjeća na svojevremenu prljavu igru korporacije Airbus kada su da prikriju tehničku grešku aviona optužili iskusnog francuskog kapetana koji je nakon dvadesetak godina čak dokazao da su na sudu podmetnuli drugu crnu kutiju, odnosno flight data recorder. Pitam se zašto javnosti ne puste snimku voice recordera pa da sami zakljucimo sta je stvarno bilo.Ali, naravno, nek visi Pedro, jer narudžbe su u tijeku.