Ne popuštajte sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak, poručio je Benedikt XVI. hrvatskim vjernicima tijekom homilije na svečanoj misi održanoj na Hipodromu u povodu Prvog nacionalnog susreta katoličkih obitelji. Papa je naglasio i kako oženjeni parovi moraju imati djecu i kako država zakonima treba poduprijeti stvaranje prirodne obitelji, dakle one između muškarca i žene. Iako je papa tijekom dvodnevnog boravka u Zagrebu u svojim govorima dao materijala za više razmišljanja, ipak smo komentar započeli s mislima o obitelji, jer je to bio ključni razlog njegova pastoralnog pohoda.
Papa je potvrdio tradicionalno stajalište Crkve o obitelji i pozvao parlamentarce na stvaranje zakona kojima bi se olakšao obiteljski život. To ne znači da Sabor mora odmah donijeti zakon kojim bi se branila rastava braka (takav zakon je upravo ukinut i na Malti, jedinoj europskoj državi u kojoj je razvod bio zabranjen), niti znači da bi državni zakoni trebali braniti da netko živi kao samac.
No, poruka glasi: neka država omogući besplatni boravak u vrtićima, financijsku pomoć ženama s djecom, dječji dodatak..., jer se obitelj po crkvenom nauku ne stvara sa zabranama, nego s poticajima, a kada postoje socijalni uvjeti, onda je to dobro i za crkvenu zajednicu.
Druga velika tema su mladi. “Mladi su mi pokazali svijetlo lice Hrvatske, okrenuto prema budućnosti”, kazao je Benedikt XVI. u oproštajnom govoru na zračnoj luci. Papa Hrvatsku stavlja u ruke mladih. Možda bi to mogla biti poruka i onima koji ne žele promjene, budućnost i koji, vjerojatno, na činjenici da se naglašavaju povijesno-kulturni korijeni misle da se treba ostati u prošlosti. Tu se vraćamo na susret pape s kulturno-znanstvenim i političkim svijetom u HNK. Tu su i papa i drugi govornici spominjali velikane hrvatske povijesti, ali ne da se vratimo tim vremenima, nego da njihovo djelovanje, koje je u ono doba bilo napredno (spomenimo samo Ruđera Boškovića), nadahne nova napredna razmišljanja, nova otkrića, novu tehnologiju.
Kada je papa u zrakoplovu na putu u Zagreb, odgovarajući na pitanja Večernjakova novinara, govorio o Europskoj uniji i blaženom Stepincu, koji se borio protiv ustaške i komunističke diktature, onda su to bile riječi iz srca. Papin govor nije bio pripremljen, napisan, nego izgovoren u dahu iz srca. Dakle, kada je rekao kako se Hrvati ne moraju bojati ulaska u EU, te kako je, unatoč birokratiziranom Bruxellesu, Hrvatskoj mjesto u toj zajednici bez obzira na to što ona ima i manjkavosti, upozorio je na to sigurno mjesto unutar kojeg hrvatsko pučanstvo može imati ne samo ekonomsku korist. Unutar EU Hrvatska će, kako je kazao Benedikt XVI., proširiti svoje vidike, obzore, horizonte. Može se uzeti bilo koja od te riječi, ali je važan glagol “proširiti”. No, je li Hrvatska spremna proširiti svoje obzore, svoja znanja i spoznaje ili će ostati jedino na hvaljenju same sebe kao “kršćanskog predziđa Europe”.
A to neće biti ni imigranti, osim ako, najvjerojatnije nasilno, ne uspostave novu kulturu i jezično jedinstvo Europe. Nakraju dodajmo još i to da nakon dovoljno duga vremena negativnog prirodnog prorasta stanovništva nastupa trenutak kad taj prirast više nije mogućee nikakvim sredstvima obnoviti. Zbog toga, umjesto da se vrtimo u krugu dvoličnosti, slaveći Papu što nas poziva na život pa čak i očekuje da će Hrvatska u tom smislu pozitivno djelovati na Europu s jedne strane, a ne odustajući od životnog standarda koji održavamo stalnim povećavanjem duga, s druge strane, pokrenimo nešto. To nešto učinkovito je rješavanje samo jednog problema: kako kao narod biološki preživjeti: Sve ostalo može pričekati i dolaziti na red kad se pokaže da smo uspjeli trajno povećati vlastiti natalitet koji će s vremenom dovesti do pozitivnog prirodnog prirasta stanovništva Hrvatske – u prvom redu Hrvata, ali i ostalih građana Hrvatske koji su na ovaj ili onaj način dio hrvatske kulture. Ako ne budemo mogli riješiti taj problem, sigurno nećemo moći riješiti ni problem nataliteta cijele Europe kad i ako u nju uđemo.