Apsurd teatra
Rizik je u samoj biti umjetnosti. Zašto se onda glumcima, pogotovo mladima, ne priznaje pravo na pogrešku?
Tko zna koliko je potencijalno velikih glumaca kod nas palo kao žrtva samo jedne pogrešne odluke. Dovoljno se samo sjetiti koliko je trebalo Mislavu Čavajdi (on je glumac kakvih zaista nemamo mnogo u našoj sredini, on je veličanstveni dubrovački kralj Edip u predstavi koju je odigrao i sa slomljenim koljenom) da u očima redatelja prestane biti "onaj mali iz prve hrvatske sapunice"