Europska filmska akademija u subotu navečer će u Kopenhagenu nagraditi svoje najbolje sinove i kćeri. Unatoč objektivnom ili relativnom procvatu hrvatskog filma posljednjih godina, ovisno o tome koja se formulacija kome više sviđa, do danas nismo osvojili nijednu jedinu akademijinu nominaciju, kamoli nagradu. Europski festivali poput onih u Berlinu ili Karlovym Varyma prepoznali su Ogrestu, Brešana ili Sviličića i primili ih u fundus svojih “kućnih” autora, ali očito kao pojedince ili kinematografiju u cjelini još uvijek nas ne prepoznaje dovoljno krovna europska filmska organizacija (na čijem je čelu Wim Wenders), čija nagrada slovi kao neka vrst europskog Oscara.
Kriteriji za nominacije su nefilmski
Tek je početkom
devedesetih Zrinko Ogresta osvojio nominaciju s “Krhotinama” u
kategoriji najboljega mladog filma (tada se nagrada još zvala Felix), a
2004. Arsen A. Ostojić bio je izabran među pet nominiranih u istoj
kategoriji s “Ta divna splitska noć”.
Nismo dovoljno jaki
Nije zato čudno što ste ljetos mogli sretati Dejana Aćimovića po gradu
u potrazi za bilo kime s vezama među 1800 članova Europske filmske
akademije tko bi mogao pomoći u lobiranju za njegov film “Moram spavat,
anđele”, nakon što ga je EFA izabrala u širi izbor za nominacije. Ali,
ništa nije pomoglo da dobijemo svog prvog kandidata među pet europskih
filmova godine, pa tako ni jedanaestero Hrvata koji glasuju za nagradu
(redatelji Ogresta, Matanić, Brešan, Grlić, snimatelj Zalar, producent
Maloča...).
Pored toga što još uvijek nismo dovoljno jaki i glasni, nije našoj
kinematografiji ovaj put išlo naruku ni to što je već canneski festival
u svibnju pokazao da europski film trenutačno ima što pokazati. Tako je
među pet nominiranih dobitnik Zlatne palme francuska dokumentaristička
drama “Razred” Laurenta Canteta, a glavni su mu konkurenti dva
talijanska predstavnika – “Il divo” Paola Sorrentina i “Gomorra” Mattea
Garronea. Svaki od ta dva filma ima po pet nominacija, u svim glavnim
kategorijama (osim za najbolju glumicu), i smatra ih se općenitim
favoritima ovogodišnje dodjele. Jedino postoji bojazan da se glasovi
članova mogu podijeliti između dva talijanska predstavnika, a u tom
slučaju najviše šansi ima “Razred”, premda ne treba isključiti ni šanse
preostala tri kandidata u kategoriji najboljeg filma: animiranog
“Valcera s Bashirom” Arija Folmana, “Samo bez brige” Mikea Leigha i
“Sirotišta” Juana Antonija Bayona.
Nagrade “teškašima”
U kategoriji najboljega glumca Toni Servillo natječe se ulogama u oba
spomenuta talijanska filma, a čini se da će mu najveći suparnik biti
Michael Fassbender iz filma “Hunger” čijem se redatelju Steveu McQueenu
pridaju određene šanse između Sorrentina i Garronea. Čini se da će se
glavna borba u kategoriji za najbolju glumicu voditi između Britanki
Kristin Scott-Thomas (“I’ve Loved You So Long”) i Sally Hawkins (“Samo
bez brige”). Iako u razmjerima europskog filma nagrada nesumnjivo uživa
ugled, a među nagrađenim filmovima proteklih godina stoje “teškaši”
poput “Lomeći valove”, “Skidajmo se do kraja”, “Život je lijep”, “Sve o
mojoj majci”, “Ples u tami”, “Pričaj s njom” i drugi, Akademija još
pokušava suzbiti razloge zbog kojih marketinška, propagandna i
populistička snaga nagrade nije ni do koljena Oscaru. Njezin se utjecaj
u usporedbi s mnogo popularnijim američkim rođakom može osjetiti možda
tek u kategoriji najboljeg stranog filma.
