Nakon što je naišao na birokratsku prepreku otvaranju tvrtke u Hrvatskoj, talijanski je poduzetnik otišao u Švicarsku i tamo otvorio malu tvornicu. Dakako, ima onih koji nakon što uvide administrativnu zavrzlamu oko otvaranja poduzeća u Hrvatskoj odlaze u Srbiju gdje dobiju i poticajna sredstva za svakog zaposlenika, ali to nije pravilo. Odnosno, ne odlazi se u države u kojima je radna snaga jeftina, kako se to smatra, već tamo gdje birokracija ne guši i gdje je poreski pritisak manji.
U 2012. godini broj talijanskih tvrtki koje su svoju djelatnost preselile u švicarski kanton Ticino, gdje se govori talijanski, povećan je za 18,7 posto i sada ih ukupno, na tom malom prostoru od 2800 četvornih kilometara i sa 336.000 stanovnika, ima 2797. U kantonu Ticino provodi se fiskalna politika koja pogoduje poduzećima kako bi se privukla strana ulaganja. I kanton Vallese ima niže poreze za poduzeća, pa se i tu sele talijanske tvrtke. Predstavnici tih kantona obilaze Italiju i poduzetnicima predstavljaju svoj poreski sustav koji omogućuje da se nekoj tvrtki ne naplaćuju neki porezi od pet do deset godina.
Direktor trgovinske komore kantona Ticino, Luca Albertoni, kaže kako postoje znatne olakšice ako su u pitanju važni projekti. Osnovno je da se poduzeće, tvornica, preseli na teritorij kantona, dakle ne da ima adresu tvrtke u Švicarskoj i na osnovu toga plaća manji porez, a onda proizvodi u nekoj državi s jeftinom radnom snagom. Ne, treba i tvornicu imati u Ticinu. Često ne treba niti izgraditi halu jer i one postoje. Dovoljno je preseliti strojeve, zaposliti radnike i početi raditi.
Koje se tvrtke sele u kanton Ticino? Svi, a posebno mali poduzetnici kojima je na početku neke djelatnosti teško plaćati veliki porez u Italiji. Švicarski kanton nije poreski raj kako mnogi misle, ali su porezi na tvrtke upola manji nego u Italiji.
Prisjećam se početka 90-ih kada je Hrvatska proglasila svoju neovisnost i kada su mnogi talijanski poduzetnici pomislili kako bi svoje tvrtke mogli preseliti na naš teritorij i tako se približiti velikom tržištu bivše istočne Europe, a prije svega dobiti neke poreske olakšice. Jedan talijanski proizvođač naočala iz Veneta htio je svoju tvornicu preseliti u Hrvatsku i pitao me kome se može obratiti za informaciju pošto još nije bilo hrvatskih diplomatskih predstavništva. Uputio sam ga na nadležne adrese u Zagrebu. Namjera mu je bila da svoju halu sa strojevima za proizvodnju naočala preseli u Hrvatsku gdje je planirao zaposliti oko 100 hrvatskih radnika, a već je imao i direktora koji je trebao pokrenuti radove. Izabrao je jednog Slovenca koji je radio u njegovoj tvrtki, jer, kako mi je rekao, razumije i hrvatski i lakše bi se sporazumijevao s hrvatskim radnicima. A, onda bi direktorsko mjesto, nakon uhodavanja, prepustio Hrvatu. I?
Ne samo što je bilo birokratskih prepreka, već je zatraženo da plati carinu na halu i strojeve koje bi preselio iz Veneta u Hrvatsku. Odustao je od Hrvatske. Inače, Italija je najveći svjetski proizvođač naočala (i američki Ray Ban je u talijanskom vlasništvu), talijanske tvrtke proizvedu 30 posto ukupne svjetske potrošnje naočala. Ako i sada talijanski poduzetnici svoje tvorničke hale sele ne samo u Srbiju ili Rumunjsku zbog jeftine radne snage, nego i u Švicarsku zbog, prije svega manjih poreza i jednostavne administracije, onda zašto ne bi došli i u Hrvatsku? Osim što je bilo birokratskih prepreka ulasku talijanskih investitora u Hrvatsku, bilo je i političko-nacionalističkih. Na primjer, talijanskoj tvrtki se nije dopustila gradnja autoceste u Istri, već je posao dan Francuzima koji “nemaju teritorijalnih pretenzija na Istru” itd.
Nakon godinu dana vladanja, Kukuriku koalicija tek sada shvaća da treba nešto izmijeniti u zakonima o ulaganjima i poslovanjima. Zar to nisu znali ranije? Zar se nisu mogli informirati o tome što treba učiniti? I bez obzira što su sada najavili velike promjene ne vjerujem da će do njih doći sve dok se ne izbace iz glava birokratsko-administrativna i političko-nacionalistička razmišljanja. Mogu li, na primjer, talijanski poduzetnici otvarati tvrtke u Istri kao što mogu u kantonu Ticino?
Zašto bi stranac uložio u državu gdje državne institucije se ponašaju nedemokratski i gdje "deru" kožu vlastitim poduzetnicima? Kada stranac vidi kako se država ponaša prema vlastitom narodu, onda taj stranac se pita.., "kako može bolje prema meni.."? Nakon Francekaa (posebno je bilo vrijeme njegovo), Hrvatska nije imala poštenu Vladu da upravlja sa državom. Pametnom dosta.