Dubrovnik, Rijeka, Pula, Bjelovar... Registracijske oznake automobila
parkiranih na prakiralištima zagrebačkih
šoping-centara svjedoče da se na sadašnja zimska
sniženja isplati doći. Koliko jučer su nam još mazali oči
minornim 20-postotnim sniženjima označenim golemim slovima i brojkama,
vrištećim plakatima kričavih boja
“Saldi”, “Akcija”,
“Prilika”, “Rasprodaja”...
Sniženja i
“poniženja”
Gledajući u tanušnih “10-20 posto” na
niže istaknutim obavijestima, a pamteći kako su nam sline curile i
vrtjelo se u glavama u prilikama kad smo imali sreću pribivati
sezonskim rasprodajama u austrijskim, njemačkim i, Bože moj, gdje ih je
tko dospio pohoditi – engleskim i američkim dućanima,
osjećali smo se se bedasto i, na koncu, razočarano. Valjda smo ih
odatle, barem djelomično, i prozvali “poniženjima”.
S inozemnih smo rasprodaja teglili kući hrpe finih vrećica i
raspoređivali ih po gepeku uzbuđeni koktelom sreće zbog kupljenog i
strepnje od carine. Na domaćim smo “poniženjima” u
boljim okolnostima “uboli” jednu stvar.
Međutim, stvari se mijenjaju.
Zimska sniženja ovih dana i kod nas sve češće dosežu i
sedamdeset posto. Od dvadeset do sedamdeset posto kreću se po
zagrebačkim dućanima. Nerijetko su gotovo sve cijene u trgovini
prepolovljene, tek usamljeno odskače kakva nova kolekcija po uredovnim
cijenama. Da se mi razumijemo, puno je tu
“štraca” i otužnih krpetina, pa
još ako ih prodavačice ne stižu uvijek iznova preslagivati
tempom kojim ih mi izvlačimo, rastežemo, okrećemo, isprobavamo i
nepreokrenute vraćamo na hrpu – letimičan je pogled dovoljan
da uz tu hrpu ni ne zastanemo. Tako zna biti u dućanima s trendovskom
mladenačkom robom, gdje sa zvučnika tutnje žestoki rifovi i gdje cijene
i inače nisu pretjerano visoke.
Mrzitelji
šopinga
Dostojanstvenije je kupovati u nešto kvalitetnijim
trgovinama. Uzbuđenje naraste kad ugledate prekrasnu košulju
sniženu s tisuću na jedva tristo kuna, ili pak zimsku jaknu u istim
gabaritima.
– Ma ne treba mi sad, ali za sljedeću zimu –
formulu je šopingiranja uzbuđeno iznosila djevojka
prijateljici. Jedna se pak majka, zagledana u tunike,
nepedagoški izderala na mališana: –
Prestani cmizdriti jer ću te nalupati, izvoli se strpjeti! –
dreknula je ne pogledavši malog koji je, dehidrirajući u
jakni, upravo proživljavao traumu i stasavao u iskonskog
muškog mrzitelja šopinga. Odgajamo li se za
šoping ili smo za njega rodno i genetski predodređeni, tko
zna, ali fascinantno je bilo čuti jednu znalačku procjenu, jer njezina
mudrost nije bila u skladu s djetinjim glasićem koji ju je izrekao:
“Ona prije ti je ipak kvalitetnija”, suvereno je
majci južnjačkim naglaskom sugerirala njezina umanjena, možda
osmogodišnja kopijica.
Skup novinski zadatak
U moru cipela i torbi – sve jedna nalik na drugu –
znana je roba visoke kvalitete, a takvi dućani svoje cijene često
spuštaju na kapaljku. Dvadeset posto na 1600 kuna
– izvolite, mi se ne prostituiramo, kao da govore svisoka.
Sve u svemu, obilazak pod uvjetima trenutno sniženih cijena mora
rezultirati kupnjom. Svatko tko kaže da će “samo
pronjuškati” – laže samom sebi. Kožni
novčanik drastično snižene cijene šteta je propustiti. Fina
pidžama, 30 posto snižena, za muža. Nećakinji hlače po
smiješnoj cijeni. Sinu majica od flisa, upola jeftinija i
dva broja prevelika – za dogodine. Mic po mic, i iz službene
ophodnje za potrebe novinskog teksta čovjek izađe s hrpom vrećica. Ako
ništa drugo, sada ih barem u gepek potrpamo bez straha od
carine.
DNEVNIK ŠOPINGHOLIČARKE
