Kao i mnoge druge stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, bežično punjenje izmislio je naš Nikola Tesla. Bilo je to još u 19. stoljeću. Ipak, tek u 21. je doista i zaživjelo... Naravno, najprije na mobitelima: nekako se doima prirodno da ti uređaji koji ne trebaju žicu za ostvarivanje veze budu slobodni i od kabela za napajanje.
Prvi bežično punjiv mobitel bio je Palm Pre 2009. godine – ali kako je Palm ubrzo bankrotirao, novitet nije ostavio traga. Era bežičnog punjenja počela je tri godine kasnije, kada je Nokia pokupila simpatije dvama bežično punjivim Lumijama. Nokia se tada pridružila Wireless Power Consortiumu, industrijskom udruženju u kojem su se, uz velike igrače kao što su Philips, Sanyo i Texas Instruments, nalazili i mali kineski proizvođači. Upravo su oni donijeli prevagu nad konkurentskim standardima jer su omogućili masovnu pojavu jeftinih bežičnih punjača.
Prirodna energija
Standard je dobio ime Qi (čita se: či), što je kineska riječ za prirodnu energiju (kraticu je lako zapamtiti: samo se sjetite da je obrnuta u odnosu na ime vašeg omiljenog magazina: iQ). Qi punjači bili su prilično jeftini i prije nego što je Nokia izdala prve mobitele koji ne trebaju posebne dodatke da bi se bežično napajali preko Qi punjača, ali tada su ti uređaji dobili veliki poticaj. Nakon uspjeha Nokije, Qi kompatibilne uređaje izdali su Google (svi Nexusi od tada, čak i 7" tablet), HTC, Motorola, LG, Samsung, Sony, Asus, Alcatel, Blackberry, pa čak i Apple.
Qi punjače danas možete kupiti preko eBaya za dva-tri dolara. Da, to je ukupna cijena, zajedno s poštarinom od Kine do Hrvatske (i ne, carina se ne plaća). Nema nikakve „kvake", ti su punjači sasvim OK, samo što za tu cijenu nećete dobiti kabel za napajanje (ali već ga imate: poslužit će kabel za napajanje koji ste dobili uz svoj mobitel, pod uvjetom da ima standardni USB priključak). Ovdje je bitno napomenuti da kod nas uglavnom možete naći 'brendirane' Qi punjače velikih proizvođača mobitela kao što su Samsung, LG ili Sony – oni su često bolje dizajnirani, kvalitetnije izrađeni i svakako sigurniji od bezimenih modela, ali koštaju deset ili petnaest puta više...
Što se da napuniti
Qi punjačem možete napuniti bateriju praktički svakog smartphonea proizvedenog u posljednje tri-četiri godine – ali neće se svi tako lako predati. Većinu mobitela nećete moći samo tako prisloniti uz Qi punjač i očekivati da će stvar proraditi iz prve; iznimke su, uz gore spomenute Nokije (većina njih) i Nexuse (svi), još samo neki popularni modeli, kao što su Galaxy S6 ili LG G3. Više je mobitela koji se mogu lako i jednostavno nadograditi na Qi: tako je na Samsungovim flagship modelima od S3 nadalje dovoljno zalijepiti naljepnicu na unutrašnju stranu poklopca baterije, a za, primjerice, LG G4 i Sonyjev Z3 sam proizvođač nudi zamjenske poklopce ili navlake koje omogućuju bežično punjenje.
Dakako, većina mobitela nema nikakvu podršku za Qi – no možete je dodati adapterom (receiverom) koji možete naći na eBayu za manje od desetak dolara. Oni izgledaju kao folija (koja se može nalijepiti na poklopac baterije) iz koje viri kratki kabel koji treba presaviti i priključiti na mikro USB priključak mobitela. Cijeli postupak nije tako kompliciran kako zvuči, ali problem je u tome što će vam USB priključak prije ili kasnije zatrebati (za priključak na obični, žični punjač, primjerice) pa ćete morati čupati adapter. U najboljem slučaju, cijelu skalameriju ćete sakriti ispod navlake – no svejedno, ovo rješenje nikako ne izgleda elegantno.
Poseban slučaj su iPhonei, koji nemaju mikro USB priključak za punjač, ali ipak imaju nešto elektronike neophodne za Qi (od modela 4 nadalje). Rješenje su posebne navlake (caseovi) koje im daju Qi funkcionalnost, po cijeni od desetak dolara naviše. To i nije tako nepraktično, tim više što su vlasnici iPhonea navikli na navlake (i na plaćanje viših cijena u odnosu na Android).
Svi oblici bežičnosti
Činjenica da su Qi punjači jeftini, jednostavni i maleni sama po sebi dovela je do njihova uspjeha, ali je omogućila i pojavu inovativnih uređaja koji im daju dodatne funkcionalnosti (ili integraciju s drugim uređajima ili pokućstvom). Uz najpopularniji okrugli oblik, sve su češći tanki, plosnati uređaji koji izgledaju kao mobilni punjači – a često to i jesu: uz pomoć ugrađene baterije mogu napuniti mobitel i kad nema utičnice nigdje na vidiku. Popularni su i stalci na kojima možete pustiti video dok se mobitel puni, a neki od njih su drveni, za eko/organski look. Punjači se proizvode i kao podlošci za radni stol, noćni ormarić ili komandnu ploču u autu te kao obloge za džepove i pretince u torbicama i ruksacima. Što su popularniji, to se češće susreću na javnim mjestima poput zračnih luka, kolodvora, šoping-centara, kafića... i olakšavaju nam život.
Praktičnost je glavna prednost bežičnih punjača: priključivanje mobitela na kabel nije nikakva velika gnjavaža (posebice otkako su se svi osim Applea složili oko standardnog mikro USB priključka), ali naravno da svatko od nas teži eliminaciji dosadnih svakodnevnih, repetitivnih poslova. Lakše je i brže prisloniti mobitel na punjač nego spojiti ga na njega, ali tu je još jedna, ne tako očigledna prednost: za razliku od klasičnih, žičnih punjača, bežični ne zrače (zato su tako i popularne „eko" izvedbe u drvu i drugim prirodnim materijalima: vole ih ljudi koji se groze zračenja).
Hrvat i na kraju priče
Naravno, bežični punjači imaju i nedostataka: mala im je iskoristivost, zagrijavaju mobitele, a najgore je što punjenje traje puno dulje nego preko žice. Problem postaje i to što Qi standard, definiran još 2009., polako ali sigurno postaje preslab za današnje uređaje (za tablete, kojih tada nije bilo, uopće nije prikladan). Rješenje nudi – konkurencija. Naime, unatoč popularnosti Qija, to nije univerzalno prihvaćen standard. Dva rivalska udruženja, PMA i A4WP, odlučila su udružiti snage. Njihov standard Rezence znatno je napredniji od Qija: omogućuje napajanje jačih uređaja od mobitela pa je iza njega stao i Intel, koji najavljuje da će se bežično punjenje od sljedeće godine standardno ugrađivati u laptope (prisjetimo se, Intel je već pokrenuo revoluciju bežičnih mreža, kad je krenuo ugrađivati podršku za bežične mreže u Centrino laptope). Novi standard ima i druge ugledne proponente: Duracell, lider tržišta baterija, Starbucks koji već nudi bežične punjače u lokalima (kao i McDonalds, koji se priklonio Qiju), vodeći proizvođač mobilnih čipova Qualcomm te Samsung (S6 je jedini mobitel koji podržava oba standarda). Ono što je nama najsimpatičnije jest da Rezence podržava i WiTricity, tehnologiju koju je 2007. na MIT-u utemeljio zagrebački znanstvenik Marin Soljačić, dokazavši da se snaga od 60 vata može bežično prebaciti na udaljenost od više metara. To nam daje nadu da će bežični punjači jednog dana biti dosta potpuno bežični, odnosno beskontaktni: da uređaje nećemo morati prislanjati uz punjač, nego da će biti dovoljno ući u sobu u kojoj se nalazi punjač...
>> Ako imate stari smartphone, ne bacajte ga! Ovo je 10 načina kako ga možete još koristiti
>> Nisu samo kopije: 6 kineskih mobitela naprednijih od iPhonea 6
"...za razliku od klasičnih, žičnih punjača, bežični ne zrače ..." i "...snaga od 60 vata može se bežično prebaciti na udaljenost od više metara..." ??? Ove dvije rečenice u istom tekstu samo pokazuju apsolutnu nestručnost i nepoznavanje osnovnih pravila fizikeke i elektrotehnike !