Havarija broda Bourbon Rhode hrvatskog kapetana potresla je obitelji stradalih pomoraca i pomorsku zajednicu. Sa zebnjom taj slučaj prati i međunarodni tim lovaca na oluje OTREC kojeg vodi hrvatska znanstvenica teorijski fizičarka Željka Fuchs Stone. Oni su ove uraganske sezone odradili 22 leta na kojima su pratili razvoj oluja, često su morali mijenjati pravce ili kako sami kažu "voziti slalom" nad olujama. U takvim situacijama i sami se pitaju koliko dugo bi se za njima tražilo da se sruše u olujni ocean. Razgovaramo sa Fuchs Stone koja vjeruje da će njihovi vrijedni podaci poboljšati modele za prognoziranje vremena.
Što ste novoga naučili? Jesmo li bliže odgovoru zašto nekada nastaju jake oluje, a nekada ne? Koji su presudni faktori?
- Odradili smo 22 leta, ukupno 127 sati leta! Svašta smo već naučili. Prvo smo se iznenadili da naše pretpostavke imaju više smisla baš tamo gdje smo mislili da neće imati. A iznad Tihog oceana situacija je vrlo zanimljiva i ne slaže se s našim pretpostavkama, trebat će nam dulje vrijeme da shvatimo zašto i što sada. Naučili smo da prognoza vremena zaista nije pouzdana. Pola-pola je bilo točno da ćemo imati oluje u našem području rada. Također svaki put kad je ECMWF model zaprimio naša mjerenja koja su uključivala još za vrijeme leta, prognoza se znatno promijenila. To sve znači da treba popraviti fiziku, a naši podaci će upravo u tome pomoć. Presudni faktori: kako gdje, kako kada. Možda najočitije za sada je da iako na satelitskim snimkama vidimo veliku oluju i puno konvekcije ako nema rotacije na oko 4-7 km teško da će prerasti u tropsku oluju ili uragan. Također uragani u Tihom oceanu po našim podacima ne dolaze uvijek s Atlantika nego se neki stvaraju uz obalu Centralne Amerike.
Što smatrate najvećim uspjesima vaših letova i prateće analize?
- Nikada još nitko nije ovako detaljno prikupio podatke iznad oceana u tropima. Podatke u 3D, znači i po visini. Podatke o stanju atmosfere i kad ima oluja i kad nema oluja. Sonde koje smo bacali iz aviona, a bacilli smo ih 655 su izvrsno radile, 95 % učinkovitost. Na podacima koje smo prikupili će raditi znanstvenici iz cijelog svijeta još desetljećima!
Ima li stvari s kojima niste zadovoljni, ili koje nisu ispunile očekivanja?
- Nema! Istina da nije uvijek bilo lako i da je 2 mjeseca dugo vrijeme za ne biti doma, ali se višestruko isplatilo.
Je li bilo opasnih situacija? Jeste li morali u nekim trenucima otkazati misiju, ili skratiti put?
- Znalo se dogoditi da se ne može letjeti određeni dan jer je trebalo nešto raditi na avionu. Znalo se dogoditi da ne možemo poletjeti u 6 ujutro radi magle. Onda smo čekali. I znalo se dogoditi pogotovo pred kraj projekta da ne možemo letjeti gdje želimo jer su oluje bile prejake. Iako je naš avion letio na 15 km neke oluje su bile više. Ukoliko je bilo munja, morali smo skretati jer prvo nije dobro za avion, a drugo nije dobro za naše instrumente. Jer ako već bacamo sonde iz aviona i svaka košta 1000 dolara ne želimo da je pogodi munja. NSF/NCAR GV je brz avion i ako sonda nije proradila idući puta kad je možete baciti je 70 km dalje. A idealno se želi imati razmak sondi 110 km. Znači otišla prilika u nepovrat. Tako da smo puno skretali, koji puta sam imala osjećaj da vozimo slalom između najviših oluja. No smisliti gdje letjeti je bio moj posao i jako sam uživala u tome. To je kao najbolja križaljka na svijetu. Morate koncentrirano stalno gledati na satelitskim snimkama i izvan aviona što se događa jer se situacija jako brzo mijenja. Tako da bih ja po 5 sati skoncentrirano pratila “križaljku” i pokušavala predvidjeti situaciju barem 15 minuta unaprijed kako bismo iskoordinirali s pilotima gdje idemo. Inače piloti su bili izvrsni kao i cijela ekipa!
Opišite nam malo stanje s uraganom Dorianom, koji je ove sezone, barem zasad, nanio najveće štete, i u ljudskim životima i u materijalnoj šteti. Zašto se ta oluja razlikovala od drugih? Kada je Dorian naletio na Bahame posve je usporio, mediji su javljali da se gotovo i ne miče, gotovo da se 'usidrio'. Jesu li Bahami zapravo spasili Floridu i istočnu obalu SAD-a?
- Dorian je bio jako zanimljiv. Prognoza putanje Doriana se često mijenjala u korist Floride, a na štetu Bahama. Dorian je lupio u Bahame kao jak uragan i može se reći da je spasio Floridu. No i druge stvari su utjecale na njegovu putanju, neke koje još uvijek ne razumijemo. Jedan uragan koji je bio spor kao Dorian je bio Harvey koji je napravio ogromne materijalne štete Houstonu, a ovo ljeto tropska oluja Imelda je napravila isto što i Harvey i Dorian. Zapravo je stala. Bila sam baš u Houstonu na aerodromu i toliko je kiše palo da su autobusi izvan aerodroma plutali. Ljudi koji rade na aerodromu su rekli da je gore nego za Harveya. A prognoza od dana ranije je bila da će se Imelda premjestiti na sjever. No to se nije dogodilo, ona se zapravo regenerirala preko noći.
Na žalost dogodio se još jedan uragan 5. kategorije - Lorenzo, koji je otišao istočnije i također je uzrokovao tragediju - potapljanje broda Bourbon Rhode hrvatskog kapetana Dina Miškića i njegove posade. Kakva su vam opažanja tog uragana? Kolike valove na otvorenom moru može stvoriti uragan 5. kategorije?
- Lorenzo je svakako bio iznimno jak i velik uragan. Time strašno opasan svakome tko se našao na putu, a kao što stalno ponavljam, prognoze nam nisu idealne i ne znamo točno kamo ide uragan. Iako su lovci na uragane letjeli s dva aviona dva puta dnevno u uragan, još uvijek prognoza nije bila precizna. No naši kapetani to jako dobro znaju. Kad sam radila u Splitu, držala sam Meteorologiju našim pomorcima koji plove već dulje vrijeme i jako sam bila impresionirana njihovim znanjem. Valovi iznad 10 metara svakako nisu nešto što bilo tko želi iskusiti, a kod ovakvog uragana mogu biti i iznad 20 metara. I pogotovo ne na brodu koji je bio u stanju u kojem je bio Bourbon Rhode. Na žalost plovidba nije regulirana dovoljno i ide se stalno za profitom, pa dokle? Avio promet je puno bolje reguliran, no kako se dogodila ova tragedija i ja sam si promislila što bi se dogodilo s nama da smo sletjeli živi u more, tko bi nas tražio i koliko dugo? Pa koristim ovdje priliku da pozovem sve građane Hrvatske da pomognu u akciji potrage i spašavanja koju organizira obitelj i prijatelji kapetana Dine.
Što sada slijedi za vas i za OTREC?
- Sada prvo ide odmor. Možda… Imam par intervjua o OTREC-u sad u SAD-u, a nakon toga se nadam naći par dana gdje baš ništa ne moram raditi. Od kad sam se vratila prije par dana svake noći sanjam da sam na avionu, rješavam “križaljku”. Moram naći način kako to procesirati i krenuti dalje. I onda slijedi divna faza, rad na podacima, otkrivanje novog, onog što nitko još na ovoj planeti ne zna!
Lijep clanak, ali bi bilo dobro da imamo vise ovakvih vijesti o mnogim nasim svjetski priznatim znanstvenicima. Oni na najljepsi i jedini pravi nacin doprinose ugledu nase zemlje.