Koliko se puta dogodilo da ste izgubili ključeve automobila i niste mogli ući u njega i pokrenuti ga? Ili ste izgubili novčanik i niste imali čime platiti račun na blagajni trgovine? Svako se sigurno nekoliko puta našao u takvoj situaciji, no razvojem tehnologije ovakve stvari mogle bi postati prošlost. Već danas imamo mikročipove koji se ugrađuju u kartice i pametne telefone te uz pomoć njih otvaramo vrata ili plaćamo u dućanima. Dovoljno je prisloniti karticu ili mobitel kraj uređaja i račun će automatski biti plaćen. Stvari su pojednostavljene, no moguće je izgubiti mobitel ili karticu i opet se nalazimo u problemima.
Kako to riješiti? Ugradnjom mikročipa u tijelo! Ovdje ne govorimo o nekoj bližoj budućnosti, već činjenici da takve stvari već postoje, kao i ljudi koji se njima koriste. Njih nazivamo kiborzima.
Što je kiborg? To je kibernetički organizam kojim se označava sinteza biološkog organizma i mehaničkog stroja, odnosno hibrid čovjeka i stroja. Dr. sc. Ivana Greguric kiborge dijeli na tri vrste: homo-kiborg (biomedicinski kiborg), cyber-kiborg (digitalni kiborg) i robo-kiborg (robotizirani kiborg).
Kod biomedicinskog kiborga cilj je zamjena i obnova izgubljenih ili oštećenih bioloških funkcija i organa. Tu spadaju pejsmejker, umjetni kuk, bionički udovi. Kada su u pitanju cyber i robo-kiborzi, onda je cilj u proširenju postojećih i dodavanju novih funkcija koje čovjek izvorno ne posjeduje, a tu, primjerice, spadaju čipovi i ultrazvučni signali. U ovom slučaju Amala Graafstre, Greguric objašnjava, radi se o cyber-kiborgu.
Čipovi koji se ugrađuju u ljude korisnicima olakšavaju svakodnevne stvari. Tako je moguće uz pomoć njih otključavati domove i pokrenuti automobile. To su sve stvari koje su dostupne putem pametnih telefona koji posjeduju čip NFC. Također, neki proizvođači automobila takve su čipove ugrađivali u ključeve pa su se automobili otključavali čim bi korisnik došao na određenu udaljenost.
Prvi čip NFC (Near field communication) u sebe je ugradio Amal Graafstra koji je prije tri godine osnovao biotehnološku tvrtku Opasne stvari (Dangerous Things), u kojoj prodaje setove čipova za ugradnju, a cijene se kreću od 50 do 100 dolara.
– Nakon ugradnje tehnologije, definitivno je došlo do promjene u smislu osjećaja samog sebe. Kada je tehnologija dobro osmišljena i transparentna, što znači da ne zahtijeva upravljanje (primjerice nema baterija za punjenje) i trajno se ugrađuje, postaje dio “vašeg očekivanja sposobnosti”... baš kao što očekujete da ćete koristiti ruku kako biste dohvatili olovku ili koristite noge da biste hodali. Ja sada očekujem da mogu razgovarati sa strojevima – objašnjava Amal.
Prototip pametnog pištolja
Ugrađeni čip omogućuje mu da otvori vrata, prijavi se na računalo ili da upali automobil bez nekog dodatnog vanjskog uređaja.
– Stvar za provjeru autentičnosti pristupa sada je dio mene – kaže Amal.
Graafstra je također napravio i prototip pametnog pištolja (RFID smart gun) koji može koristiti samo vlasnik pištolja. Iako razvija ovaj pištolj, on ne vidi neku budućnost u upotrebi čipa NFC u SAD-u. Smatra da je pravi razlog taj što se vlasnici oružja boje da će doći do nekog kvara u trenucima kada će trebati koristiti pištolj ili pak da neće imati pristup pametnoj rukavici.
– Posjedovanje implantata jedini je način koji vam jamči da ćete imati sigurnosni uređaj potreban za otključavanje vatrenog oružja. Drugi su koristili biometriju, poput skeniranja otisaka prsta, no oni su bili spori za autentifikaciju – izjavio je Graafstra i dodao da je više tisuća ljudi je implantiralo njihove proizvode.
– Mi radimo na tome da spojimo biološki i digitalni identitet s pomoću kriptografskih implantanata – objašnjava Amal i dodaje kako je VivoKey njihov proizvod, a riječ je o platformi NFC za identifikaciju, kriptografiju, sigurnost i aplikaciji za plaćanje.
Greguric smatra da se biološki čovjek našeg vremena nalazi u samom središtu beskrajne vrtnje znanstveno-tehničkog uma. Umjesto ljudske povijesti, živimo povijest naših znanstveno-tehničkih produžetaka, u kojoj su naše tijelo i um sredstvo, a ne smisao napretka. Svijet je apsolutno podložan znanosti i tehnici – sve prirodno spaja se s umjetnom tehnikom. Ljudsko tijelo i um u simbiozi s tehničkim dodacima nazivamo kiborgom. No, ne kiborgizira se danas samo čovjek nego i biljke i životinje. Planira se kiborgizirati cjelokupni ljudski okoliš ugradnjom čipova u sve proizvode znanosti i tehnike. Međuljudski odnosi već su danas kiborgizirani posredstvom interneta, mobitela, masovnih medija itd.
– Poboljšanje ljudskog tijela i uma uz pomoć čipova naziva se hakiranjem, kojem je cilj učiniti ljudsko tijelo programabilnim poput softvera. Tako poboljšanog čovjeka nazivamo digitalnim kiborgom. Teorijsku i etičku podlogu poboljšanju i preoblikovanju ljudskog tijela i uma daje “Transhumanistička deklaracija” koju smatram Biblijom znanstveno-tehničke evolucije čovjeka. Ona daje naputke na koji način je moguće uz pomoć znanosti i tehnike ostvariti vječni život na Zemlji bez potrebe za vjerom u zagrobni život. Transhumanistička deklaracija sugerira nam pravo na osobno poboljšanje fizičkih i mentalnih sposobnosti prema našim mogućnostima i željama. Preoblikovanje ljudskog tijela s ciljem nadilaženja njegovih prirodnih mogućnosti dobilo je i izravnu političku dimenziju osnivanjem transhumanističke stranke. Njezin osnivač Zoltan Istvan kandidirao se 2016. godine na predsjedničkim izborima u SAD-u, na kojima se zalagao za promicanje znanosti i tehnike kako bi se unaprijedio životni vijek – objašnjava nam dr. sc. Ivana Greguric, članica Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam.
Greguric smatra da se uporište za znanstveno-tehničke intervencije u biološku evoluciju nalazi se u proturječju same evolucije i društvenog napretka. Evolucija kao kombinacija mutacije i selekcije postaje kočnica daljnjeg napretka jer je društvo sklonije odustati od određenih vrsta selekcije jer medicina otklanja kvarove (bolesti) i produžuje životni vijek te omogućuje ljudima da umiru prirodnom smrću u starijoj dobi. Mutacija kao pokretač evolucije je slučajna i u sebi proturječna jer nosi mogućnost i bolesti i napretka. Danas smo na početku mogućnosti da sami određujemo vlastite karakteristike i da to činimo uz pomoć genetske modifikacije ili izravnom implementacijom umjetne tehnike u naša tijela.
Greguric smo upitali gdje se nalazi Hrvatska kada je riječ o kiborzima i hakiranju tijela.
– U Hrvatskoj djeluje grupa entuzijasta pri Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prorektora prof. dr. sc. Ante Čovića. Za svoj rad nismo dobili nikakva financijska sredstva, a naše tribine i znanstveni radovi ne dobivaju prostor u medijima. Stoga zahvaljujem Večernjem listu na ustupljenom prostoru kako bi se javnost upoznala i s kiborgoetičkim pitanjima vezanima uz ovu temu – kazala nam je Greguric.
Rekla nam je i kako u Hrvatskoj nema znanstvenih istraživanja o “ovoj presudnoj temi za budućnost čovječanstva”.
Gdje je granica slobode
Također nas je zanimalo je li netko iz Hrvatske naručio neki od čipova iz tvrtke Opasne stvari koji se lako mogu kupiti preko interneta, a u razvijenom svijetu ih već nose za otključavanje vrata, prijavu na računalo i sl.
Greguric odgovara kako joj je Amal Graafstra poručio da do sada nije naručen ni jedan čip. Naša sugovornica kaže da to ne znači da već za nekoliko godina to neće postati masovna pojava i u Hrvatskoj.
Kao i u drugim slučajevima kada je u pitanju tijelo čovjeka, i u ovoj temi postoje moralni i etički aspekti. Graafstra smatra da etička odobrenja nisu potrebna, kao što ni kod modifikacije tijela nakitom ne trebaju odobrenja. Smatra da ljudi moraju sami odlučiti trebaju li se koristiti tehnologijom. Mišljenja je da se oni ne bave medicinskim uređajima tako da nisu potrebna etička odobrenja.
– Ako polazimo od etike kao prirodnog odvjetnika čovjeka u doba prevlasti znanstveno-tehničkog uma nad čovjekom i prirodom, nužno je voditi javni intersubjektivni dijalog svih ljudi o granicama kiborgizacije. Demokratsko je načelo da svaki čovjek treba svoj život uzeti u vlastite ruke i preuzeti odgovornost za svoje postupke. No isto tako, slobodom se može koristiti na način da se ne dovodi u pitanje ravnopravnost odnosa slobodnih i jednakih osoba. Dakle, ono što je s pomoću znanosti postalo tehnički disponibilno, treba putem moralne kontrole ponovno učiniti neraspoloživim – govori nam Greguric i dodaje da se širom svijeta osnivaju laboratoriji za hakiranje ljudskog tijela i uma, u kojima mogu sudjelovati svi koji žele eksperimentirati na samome sebi.
– Tu više nema odgovornosti nositelja znanstveno-tehničkoj razvoja ni njihovih mecena. Na suptilan način prebacuje se odgovornost na svakog pojedinca kojemu je omogućeno izravno samopoboljšanje u laboratorijima ili kupnjom umjetne tehnike putem interneta. Možda su se centri moći i sami uplašili posljedica nezaustavljivog razvoja znanosti i tehnike – dodaje Greguric koja smatra da je bitan povratak filozofiji kao mudrosti jer će, kako smatra, ljudi sami koristiti se umjetnom tehnikom i genetikom bez znanja o posljedicama poboljšanja i preoblikovanja zdravog tijela i uma. To će, dodaje, dovesti do kaosa u evoluciji i međuljudskim odnosima a, nije isključeno, i do kraja čovječanstva.
Spomenuta kiborgoetička pitanja i na njima zasnovana etička načela i moguća zakonska ograničenja ostaju u vidokrugu znanstveno-tehničkog uma kao demokratski korektiv i ograničenje pretjerane primjene ljudskog tijela i uma u znanstveno-tehničkim eksperimentima. Ono što je najbitnije i ujedno najteže, ne samo razumjeti nego i učiniti, jest prekoračenje znanstveno-tehničkog uma i povratak filozofiji kao mudrosti. To od čovjeka zahtjeva ne samo misaoni iskorak, nego i napuštanje kvantitativnog razvoja u korist kvalitativnog odnosa znanosti i tehnike prema čovjeku, prirodi i univerzumu. Smatram da će ljudi sami, bez znanja o posljedicama poboljšanja i preoblikovanja zdravog tijela i uma, različito se koristiti umjetnom tehnikom i genetikom, što će dovesti do kaosa u evoluciji i međuljudskim odnosima, a najvjerojatnije i do smrti čovječanstva.
>> Prvi 'čipirani' čovjek u svijetu danas u Zagrebu: Volio bih otići u 2216. gdje pričamo mislima
>> Ovo je 10 implantata koji će nas pretvoriti u superljude
'Koliko se puta dogodilo da ste izgubili ključeve automobila i niste mogli ući u njega i pokrenuti ga? Ili ste izgubili novčanik i niste imali čime platiti račun na blagajni trgovine? Svako se sigurno nekoliko puta našao u takvoj situaciji, no razvojem tehnologije ovakve stvari mogle bi postati prošlost." Mozda budu isli ugradjivati inteligenciju kljucevima da vise ne gube ljude.