Sergej Krikaljov jedan je od briljantnijih umova sovjetske zrakoplovne i svemirske industrije. Bio je izniman pilot, sjajan inženjer. I pravi heroj. Svijet je obletio čak sedam tisuća puta. A bio je i prvi Rus koji je letio na palubi jednog američkog Space Shuttlea. Njegov je let Discoveryjem zajedno s još pet američkih astronauta označavao jednu novu eru u osvajanju svemira, takvu u kojoj dvije supersile surađuju. Sve spomenuto Krikaljov je ostvario u samo pet godina počevši s dvije misije na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Prvi puta, 1988. godine na Mir je stigao s francuskim astronautom Jean-Loupom Chretienom a onda s britanskom astronautkinjom Helen Sharman, prvom Britankom u svemiru. Ta druga misija zapravo će obilježiti njegovu karijeru, njome će zaraditi titulu 'posljednjeg sovjetskog građanina'.
Do leta Space Shuttleom Discovery Krikaljov je imao više od godine i tri mjeseca u orbiti, do tog trenutka jedino je još jedan sovjetski astronaut u svemiru proveo više, Musa Manarov imao je 541 svemirski dan. Krikaljov je u prvoj misiji na Miru proveo 151 dan, a druga čak 312 dana. Ovaj Heroj Rusije, dobio je orden zbog kojega se ima pravo tako nazivati, privukao je međunarodnu pozornost u toj drugoj misiji. Svjetski su mediji izvješćivali kako je 'zapeo' u svemiru kada se raspao Sovjetski Savez a Rusija prolazila dramu pokušaja državnog udara. Istina nije baš sasvim takva, Sergej Krikaljov mogao se vratiti s Mira, no odabrao je da ostane sam neko vrijeme kako bi postaja nastavila funkcionirati.
Bilo je to doba kada je u Moskvi malo tko mislio na osvajanje svemira, novca je nedostajalo, Krikaljov je shvatio da će svojim ostankom puno toga olakšati. Dobrim dijelom i zbog te njegove odluke Međunarodna svemirska postaja i danas je u Zemljinoj orbiti, savršeno funkcionalna, kao što smo se nekog dana uvjerili za povijesnog privatnog leta dvojice astronauta koji su se na nju ukrcali. Za Krikaljova to je bilo jedno životno iskustvo. U svemir je otišao kao Sovjet, s baze u Kazahstanskoj SSR, a na Zemlju se trebao vratiti kao Rus, sletjeti na tlo jedne novostvorene države. Rodio se 27. kolovoza 1958. godine u Lenjingradu, a vratit će se roditeljima u – Sankt Petersburg.
S visine od 350 km gledao je kako se raspada zemlja čije je boje nosio sam u svemiru. Koliko je bio sposoban dokazuje i zgoda koju bi neki protumačili kao loš znak za ono što je sovjetskog kozmonauta čekalo. Letjelici na kojoj je letio zajedno sa Sharman i drugim sovjetskim kozmonautom Analtolijem Artsebarskim. U magazinu Discover gdje je ova priča posljednji puta temeljito opisana podsjećaju kako je ISS jedno zagušljivo i prilično mirisima neugodno mjesto. No, Sergej Krikaljov je tamo zapravo uživao. – Svaki slobodni trenutak gledali bismo prema Zemlji. Pokušavao sam locirati mjesta gdje sam bio ili o kojima sam slušao, rekao je kasnije medijima. Sharmanova je nakon osam godina otišla natrag na Zemlju ostavljajući dvojicu Sovjeta za sobom. Imali su što raditi, pet planiranih mjeseci bilo je predviđeno za šest šetnji u svemiru predviđenih za popravke i dodatke. U Discoveru doznajemo i pravu istinu o 'posljednjem sovjetskom građaninu'. Koji nije baš 'zapeo' u svemiru, ali nije to bilo niti puno dalje od toga.
Nisu mogli znati što će se dogoditi ispod njih. A to je bilo da se sklapa dogovor između Rusije i Kazahstana da umjesto Krikaljova na Mir ode jedan kazahstanski kozmonaut. A to je podrazumijevalo da Krikaljov ostane i nakon predviđenih pet mjeseci.
– Nisam znao imam li dovoljno snage, hoću li se moći priviknuti na dulji boravak i dovršiti misiju? Prirodno, imao sam svojih sumnji, rekao je kasnije Heroj Rusije.
Za neuspio puč protiv Mihaila Gorbačova doznao je od supruge Elene koja je radila na Baikonuru. Odmah su se zabrinuli što će biti sa svemirskim programom. I doista, nova je ruska vlada počela rasprodavati termine za letove zapadnim vladama, bilo je ideja i da se proda sama postaja. Krikaljov i kozmonaut koji je u međuvremeu stigao, Ukrajinac Aleksandr Volkov, imali su izbor, mogli su iskoristiti kapsulu Sojuz i vratiti se na Zemlju. Ali bio bi to kraj Mira, pa su odabrali da ipak ostanu. Nova je okolnost bila zabrinutost američke administracije da će zbog nedostatka sredstava nekadašnji sovjetski znanstvenici početi bježati u druge zemlje. Tako je iza zavjese počeo pristizati američki novac za održavanje svemirskog programa. No, bilo je ipak bolje da Krikaljov ostane, da se prištedi još pokoji dolar.
– Ekonomija je bila najjači argument, trebalo je sačuvati sredstva. Rekli su mi da će mi biti teško, loše po zdravlje. No, zemlja je bila u teškoćama, trebalo je štedjeti, rekao je. Konačno se vratio 25. ožujka 1992. godine. Ukupno je u svemiru proveo 803 dana. Bio je to rekord sve do 2015. godine kada ga je oborio zemljak Genadij Padalka. I to namjerno.
