Kako je dječak iz malenog hrvatskog mjesta Smiljana postao čarobnjak iz New Yorka? Je li sve počelo još kad se rodio u ponoć, u olujnoj noći punoj munja koje kao da su nagovijestile njegov put svjetlosti i elektriciteta? Ili kad je mali Nikola Tesla skakao s krovova s otvorenim kišobranom želeći poletjeti poput ptice i kad je, na zaprepaštenje prijatelja iz djetinjstva, izumio udicu kojom je ulovio sve žabe u kraju? Ili je ipak genijalnost Nikole Tesle čista genetika, naslijeđena od majke Georgine, seoske izumiteljice koja je, uz odgoj djece, nalazila dovoljno vremena za izrađivanje alatke za kućanstvo i zemljoradnju, i oca Milutina koji je imao toliko dobru memoriju da je mogao rekonstruirati i neke klasike ako bi bili izgubljeni.
Odakle god krenulo i gdje god bio taj okidač, urođen ili nastao spletom životnih okolnosti povezanih s beskrajnom znatiželjom, život i djelo Nikole Tesle jedna su od najfascinantnijih i najvažnijih priča za suvremeni svijet. Toliko neobičnih crtica i podviga, uspona i padova, zamisli, ideja i izuma, od kojih neki još nisu ni posve jasni, teško da bi stalo u živote desetke relevantnih znanstvenika. Slovenski fizičar Andrej Detela u pogovoru za Teslinu autobiografiju Mojipronalasci napisao je kako velikog genija iz hrvatske Like mnogi ni danas ne razumiju. “Znanstveni filistri oprezno ga izbjegavaju zbog njegova osebujnog jezika koji mogu razumjeti samo oni koji su, baš kao i on, učili ponajprije od prirode, a školsko im je obrazovanje služilo samo kao pomoć za racionalno dopunjavanje i uobličavanje otkrića u tehnički upotrebljiv oblik. Tesla je, bez sumnje, bio izniman genij za kakve gotovo više i nismo spremni priznati da postoje”.
No što je to čime je Tesla zadivio i zadužio svijet, svijet koji mu za života često nije bio blagonaklon jer on je bio znanstvenik sasvim drukčijeg kova – u dubini duše pjesnik koji je prijateljima satima recitirao pjesme, beskućnik koji je kao samac živio u hotelima i izumitelj koji je vodio dijalog s prirodom, a jedan od prijatelja bio mu je i indijski duhovni učitelj Swami Vivekananda.
Njegovo prvo genijalno prosvjetljenje koje se dogodilo 1882. u Budimpešti ujedno je i njegovo najveće otkriće. Dok je s prijateljem šetao parkom, iznenada je uzeo štap i u pijesku nacrtao skicu svojeg indukcijskog motora za koji je u knjizi Electric motors and drives 1990. Augustin Hughes ustvrdio: “Stručna se javnost slaže: Teslin indukcijski motor jedan je od najelegantnijih i najgenijalnijih izuma u povijesti čovječanstva.”
Da, tom trenutku genijalnosti možemo zahvaliti što danas imamo baš ovako osvijetljeni svijet. Otkrio je okretno magnetsko polje zbog kojega indukcijski motor proiz vodi izmjeničnu struju, a ta jednostavna ilustracija postala je patent za sustav induktivnog motora koji se danas upotrebljava za sve – od alata i raznih uređaja, kao sustav za hibridne automotore, sve do industrijskih postrojenja. Njegovo otkriće distribucije i upotrebe izmjenične struje ne samo da je promijenilo svijet, nego je i dalje pokretač doslovno svega. Tesla je noć pretvorio u dan, a prekidač u moćnu napravu koja samo jednim potezom osvjetljava domove i pokreće strojeve.
Dvije godine nakon tog otkrića otišao je u Ameriku, najprije je radio kod Edisona, ali ga je uskoro napustio. Nepregledan niz stupova i električnih vodova koji su prekrivali nebo New Yorka natjerali su ga na razmišljanje o jednostavnijim i učinkovitijim načinima distribucije električne energije. Shvatio je ograničenja istosmjerne struje (direct current DC) u koju je investirao Edison i bio je odlučan osmisliti novi sustav. I, naravno, osmislio ga je. Uslijedio je glasoviti rat struja između njih dvojice, odnosno rat između istosmjerne i izmjenične struje. Tesla je dotadašnji prijenos po načelima istosmjerne struje, koja nije bila učinkovita, zamijenio izmjeničnom. Njegov energetski sustav izmjenične struje ili AC (alternating current) sustav napajanja utro je put za sve moderne električne pogodnosti. Pojednostavljeno, on je odgovoran za cijeli naš sustav električne energije, zapravo za cijeli suvremeni svijet. Svjetska izložba u Chicagu 1893. i Teslina tehnologija prikazana na njoj bile su uvod u konačnu pobjedu u ratu struja (AC vs. DC). Postale su jasne prednosti izmjenične struje. Ukratko – one su u tome što se može učinkovito, uz vrlo male gubitke, prenositi na velike udaljenosti. Slikovito, za distribuciju istosmjerne struje potreban je niz kabela i gusto postavljene elektrane gotovo svakih 1,6 kilometara, dok je za Teslinu izmjeničnu struju žica koja je prenosi tanja, a guste elektrane nepotrebne jer je moguć prijenos na daljinu. A to je, naposljetku, bilo i jeftinije.
To na kraju znači da se bez Tesle elektricitet ne bi mogao prenositi na veće daljine. Čikaška izložba bila je, dakle, svojevrsna prekretnica, iako ih je u Teslinu životu bilo mnogo. U Chicagu je dobio priliku pokazati i demonstrirati svijetu niz svojih izuma. Tamo je, primjerice, pokazao svoju fluorescentnu žarulju koja se manje zagrijav ala od Edisonove, pa postala neonsko svijetlo i naposljetku štedna žarulja. Konačnu pobjedu u ratu struja ostvario je elektranom na slapovima Niagare koju je podigao s poduzetnikom Georgeom Westinghouseom. Tesla ju je pred očima imao još od djetinjstva. Sve motore, sustav generatora i transformatora za uključenje elektrane osmislio je on sam. Mreža je 1896. uključena i obližnji Buffalo postao je prvi grad u Americi koji se koristio izmjeničnom strujom, uz prvi dalekovod dugačak 35 kilometara.
Glavna Teslina opsesija koja se rodila uz osmišljavanje niza patenata i izuma te poboljšanja vezanih uz električnu energiju, njezinu distribuciju i transmisiju bila je bežični prijenos struje. Do smrti je bio obuzet otkrivanjem načina na koji je to moguće. I smislio ga je, kao i sve što je do tada radio, detaljno u glavi. Ipak, trebao mu je novac za pokuse, a on jednostavno nije dolazio ili, bolje rečeno, odlazio je od njega. Edison mu nije platio, a svojem novom investitoru Georgeu Westinghouseu oprostio je dug. Tesla je bio galantan i zahvalan što mu je Westinghouse uopće svojedobno pružio priliku, ali i uvjeren da će mu novi pronalasci omogućiti nove izvore prihoda jer – radio je za dobrobit čovječanstva. Tako je uvjerio J. P. Morgana da će, ako financira njegov pokus s velikim transformatorom, moći bežičnim putem slati sve što poželi – vijesti, slike, glas ili radiosignal, a naposljetku i električnu energiju. Za razumijevanje svih njegovih dostignuća, razmišljanja i zamišljanja budućnosti ključ je Teslina zavojnica koju je izumio u dobi od 35 godina, odnosno 1891. To je transformator za proizvodnju visokoga napona (do nekoliko milijuna volti) i izmjenične struje visokih frekvencija (10 do 300 kHz). Visoki naponi u Teslinu transformatoru stvaraju snažne iskre ili duge pramenove svjetlosti ako se na vrh sekundarne zavojnice stavi metalni prsten. Karakteristična je po tome što zbog stojećeg vala koji nastaje na sekundarnoj zavojnici proizvodi vrlo visoki napon visoke frekvencije.
Tesla je svoje konstrukcije transformatora uglavnom koristio za pokuse s bežičnim prijenosom energije i informacija na daljinu, a zavojnica je bila temelj i za više od stotinu izuma vezanih uz nju. I danas je u širokoj uporabi u televizorima, radiju i ostalim električnim uređajima. Vjerovao je da je Zemlja jedna golema utičnica, izvor električne energije koja se može i prenositi. Uspio je uvjeriti investitora J. P. Morgana da uloži novac u njegov laboratorij i veliki transformator na Long Islandu, koji je potom nazvan Wardenclyffe. Ipak, cijela konstrukcija nikada nije dovršena. Naime, talijanski znanstvenik Guillermo Marconi netom prije Tesle odaslao je radiosignal bežičnim putem preko Atlantika 1901. godine, pa je J. P. Morgan zbog krize, ali i činjenice da je Marconi već uspio, odustao od daljnjeg financiranja Teslina tornja (Američka komisija za patente Tesli je nakon njegove smrti vratila priznanje za izum radija). Zaslužan je i za izum daljinskog upravljanja.
Prezentirao je brod na daljinsko upravljanje, dakle „kriv“ je i za navođene dronove kojima se danas daljinski upravlja te za dobar dio telemehanike i robotike. Tesla je još 1913. godine izumio i patentirao svoju turbinu (bez lopatica) koja može biti vrlo učinkovita, ali nije uspjela zadobiti priznanje kakvo zaslužuje. Bio je istodobno svjestan koliko su fosilna goriva kao energija ograničena i nedostatna. Stoga možemo reći i da je bio preteča ekologije i obnovljivih izvora energije jer je bio svjestan budućnosti te je govorio da ćemo daljnjim iskorištavanjem fosilnih goriva – nafte i ugljena iscrpiti prirodu te da se moramo okrenuti drugim, obnovljivim izvorima.
Nemjerljiv je Teslin doprinos svijetu: uz to što je bio praktičar i stvarao izume koji su se mogli primijeniti u ondašnjem svijetu, istodobno je imao i konkretnu sliku budućnosti. Namjeravao je činiti dobro čovječanstvu i crpiti snagu i ideje iz prirode. Bio je vizionar, čovjek budućnosti koji je živio prije svojeg vremena. Ali bio je i duboko svjestan da unatoč strasti i genijalnosti svojih izuma i ideja one možda neće biti odmah prihvaćene. No čvrsto je u njih vjerovao.
Tesla je jedan od najvećih izumitelja u povijesti. Zaslužan je za bolji i napredniji svijet u kojem danas živimo. A njegova osebujnost i kreativnost ostavila je u nasljeđe i niz patenata koje tek treba iskušati. “Radim za budućnost”, govorio je Tesla, “i suvremenici me neće razumjeti, ali jednoga dana prevladat će znanstveni zakoni prirode čije sam tajne otkrio i sve će se izmijeniti kao dlanom o dlan, sve će se promijeniti. Nastupit će nova era ljudske mudrosti, čije će glavne odlike biti razumijevanje vremena, otkriće izvora beskrajne energije i oblikovanje materije po volji znanstvenika”. Cilj mu je bio ovladavanje prirodom i iskorištavanje njezinih sila za potrebe čovječanstva. Vlasnik je više od 700 izuma i 278 priznatih patenata. Dobio je 15 počasnih doktorata diljem svijeta i govorio osam jezika. Najveće mu je priznanje dano na 11. općoj konferenciji za mjere i utege 1960. kada je jedinica jakosti magnetskoga polja nazvana – tesla.
Multimedijska izložba o Nikoli Tesli
Tesla je hrvatski reprezentativac, a posto nismo nacionalisti i fasisti nećemo spominjati dali je ili ne Hrvat