Stigao je još jedan znanstveni dokaz koji neandertalce približava modernom čovjeku koji im je u svojim počecima bio suvremenik. Naime, vjerovalo se da je ukop umrlih običaj svojstven samo nama, modernim ljudima, no izgleda da su to činili i neandertalci prije 41.000 godina.
Anatomski položaj kostiju
Tako barem govore dokazi pronađeni na lokaciji Ferrasie kod Dordogne u Francuskoj. Skupina je znanstvenika iz Francuske i Španjolske, naime, objavila znanstveni rad u časopisu Scientific Reports u kojem dokazuju kako je neandertalsko dijete doista pokopano u Ferrasieu prije 41.000 godina. Ovo nije nova pretpostavka jer je pronađeno na desetke ukopanih neandertalaca, no znanstvena je zajednica do sada bila skeptična prema tvrdnji da su posrijedi bili pogrebi zbog toga što su njihovi kosturi izvađeni bez poštovanja pravila moderne arheologije.
Ovaj se rad bavi upravo tako izvađenim kosturom, bio je to jedan od šest pronađenih kostura na spomenutoj lokaciji početkom 20. stoljeća, no onda je na istom mjestu početkom 70-tih godina pronađen i sedmi kostur koji je pripadao djetetu u dobi oko dvije godine. No gotovo pola stoljeća ti ostaci nisu bili pomnije istraživani, kao ni predmeti pronađeni uz njega koji su bili pohranjeni u Musée d’archéologie nationale. I tako je multidisciplinarni tim znanstvenika još jednom pregledao dokumentaciju o pronalasku tih ostataka te pronašla još 47 do sada neprepoznatih kostiju koje su nedvojbeno pripadale pronađenom kosturu djeteta. Nadali su se da će pronaći još ostataka, ali to se nije dogodilo.
Ipak, na temelju bilješki koje su napravili arheolozi koji su pronašli ostatke moglo se rekonstruirati mjesto gdje je kostur malog neandertalca pronađen. Posebno je jak dokaz to što kosti nisu bile razasute te su ostale u svojem anatomskom položaju. Bile su daleko bolje sačuvane nego ostaci bizona i ostalih biljojeda pronađeni na istoj lokaciji. Sadržaj sloja tla u kojem je kostur pronađen mogao se datirati ranije od onoga pronađenog u drugim slojevima.
I napokon, mala koščica koja je po bjelančevinama prepoznata kao ljudska, a po mitohondrijskoj DNK utvrđeno je da je neandertalska, izravno je datirana s pomoću ugljika-14 i ispostavilo se da je stara 41.000 godina, što bi bili najstariji izravno datirani ostaci neandertalaca. Sve to dokazuje da je prije 41.000 godina dvogodišnje neandertalsko dijete položeno u jamu iskopanu u sedimentnom sloju tla, no pri tome treba obaviti i dodatna istraživanja kako bi se razumjela kronologija i geografska lociranost pogrebnih običaja neandertalaca.
U Iraku pronađena i pelud
Također, ranije ove godine, u veljači, objavljen je i nalaz prema kojem su neandertalci pokapali svoje mrtve i u Iraku prije 70.000 godina. Na lokaciji pećina Shanidar u sjevernom Iraku pronađeni su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća ostaci deset neandertalaca.
Kod jednoga, nazvanog Shanidar 4, pronađeni su ostaci peluda što bi upućivalo na to da je pokopan s – cvijećem. To se smatra još jednim dokazom da su neandertalci možda bili i inteligentniji nego što se misli, jer sve upućuje na to da se možda radilo o organiziranom pogrebu. No dokazi su brzo dovedeni u pitanje, jer su pećine Shanidara stanište glodavaca pa je sasvim moguće da su oni donijeli cvijeće onamo.
Isto tako, gornji slojevi tla poremećeni su uslijed kopanja, pa je bilo nemoguće tvrditi da su tijela bila baš u tim položajima. No dokazano je i da se na mjestu gdje su tijela pronađena zemlju doista iskapalo.
Pametniji od Covidoidiota!