Oko 30.000 osoba u SAD-u, 4600 u Kanadi, 150 u Hrvatskoj… Toliko je, naime, oboljelih od cistične fibroze – rijetke, progresivne i za život opasne bolesti koja pogađa više od 80.000 ljudi diljem svijeta. Upravo se istraživanjem ove bolesti, koja pogađa primarno bijelu rasu, bavi naš poznati znanstvenik, profesor i direktor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Torontu Igor Štagljar, a novo je veliko otkriće njegova tima objavljeno jučer te je istaknuto na naslovnoj stranici ovomjesečnog broja uglednog znanstvenog časopisa Molecular Systems Biology.
Liječenje traje cijeli život
– Cistična fibroza prva je genetska bolest koju smo moji suradnici i ja počeli istraživati još u mom laboratoriju na Sveučilištu u Zürichu, a nastavili smo proučavati molekularne osnove te bolesti i po mom dolasku u Toronto 2005. godine. U proteklih 17 godina objavili smo nekoliko važnih radova iz tog područja, i to u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima kao sto su Molecular Cell 2007. i Nature Chemical Biology 2013. Istraživanje koje je upravo objavljeno plod je osmogodišnjeg rada – govori Igor Štagljar koji je i kodirektor splitskog Mediteranskog instituta za istraživanje života (MedILS). Objašnjava nam i da objavljena studija otkriva zašto neki pacijenti koji boluju od cistične fibroze dobro reagiraju na lijekove koji se koriste, a neki ne.
Osobe oboljele od cistične fibroze mogu razviti različite kliničke slike i tijek bolesti, a Štagljar dodaje kako je jaka varijabilnost bolesti između različitih nositelja iste mutacije u CFTR genu jedan od dva "misterija" vezana uz cističnu fibrozu. Za očekivati bi bilo, objašnjava, da bolesnici s istom mutacijom imaju sličan oblik i predvidivi tijek bolesti, no to nije tako. Kod nekih prevladavaju probavni simptomi, kod nekih plućni, a kod nekih je problem komplikacija bolesti koja nije izravno vezana za mutaciju u CFTR genu… Kao drugi "misterij" ističe što pacijenti s istom mutacijom ne reagiraju jednako dobro na terapiju.
– Cistična fibroza liječi se od trenutka postavljene dijagnoze i traje čitav život. Oboljeli se moraju svakodnevno inhalirati slanim otopinama za rastvaranje guste sluzi, a fizikalnim terapijama i vježbama potiču iskašljavanje nakupljene sluzi u plućima. Prije obroka uzimaju enzime gušterače koji im pomažu u razgradnji masti i proteina iz hrane, a za oboljele je jako bitno uzimanje vitamina A, D, E, i K koji su topivi u mastima – opisuje Štagljar te dodaje kako se revolucija u liječenju dogodila 2012. kada je američka biotehnološka kompanija Vertex Pharmaceuticals iz Bostona razvila prvi precizni lijek pod imenom Ivacaftor (Kalydeco) koji je omogućio da oko 5% pacijenata sa specifičnom mutacijom u CFTR genu vodi gotovo normalan život.
– No prava revolucija dogodila se kada je ista kompanija razvila kombinatornu terapiju pod imenom Trikafta (u EU se taj lijek zove Kaftrio). Tu trostruku terapiju u listopadu 2019. odobrila je FDA u SAD-u, a u kolovozu 2020. odobrena je i u EU za liječenje pacijenata s najčešćom mutacijom u CFTR genu (F508del) koju ima 90% njih. Razvoj Trikafte bio je istinska prekretnica u liječenju cistične fibroze i za pacijente je označio povratak normalnom životu. Prema procjenama stručnjaka, ta će terapija do 2030. smanjiti broj pacijenata koji imaju plućni oblik cistične fibroze za 60%, a smrtnost za oko 20%.
Napominje i da je riječ o vrlo skupom lijeku, terapija za jednog pacijenta stoji oko 250.000 dolara godišnje. Odobrio ga je i HZZO. Ipak, nije sigurno da će odgovor pacijenta na terapiju biti pozitivan i baš se time bavi nova Štagljarova studija na kojoj su, osim 11 suradnika iz njegova laboratorija, radili i liječnici iz Dječje bolnice u Torontu te suradnici iz Centra za istraživanje cistične fibroze iz Lisabona.
Najdetaljnija analiza do sada
– Moja znanstvena grupa pokazala je da su za "misterije" vezane uz cističnu fibrozu odgovorne promjene u proteinskim interakcijama ili, jednostavno rečeno, promjene u proteinima koji se vežu na mutirani CFTR protein. Ovisno o kvantitativnim razlikama u proteinima (njihovoj sintezi u stanicama pacijenata oboljelin od cistične fibroze) koji komuniciraju sa CFTR proteinom, neki će pacijenti slabije, a neki bolje reagirati na lijekove. Također, određene mutacije u proteinima koji se vežu na CFTR pokazuju hoće li pacijent imati predominantno probavne ili plućne probleme. Dakle, ovisno o načinu komunikacije mutiranog CFTR proteina s ostalim proteinima u stanici možemo predvidjeti oblik i tijek bolesti te hoće li kod njih odgovor na terapiju biti pozitivan ili ne – zaključuje Štagljar te objašnjava kako ova publikacija predstavlja najdetaljniju sistemsku analizu CFTR proteina do sada.
