Otkako je čovjek prvi puta zakoračio na Mjesec, teoretičari zavjera pokušavaju dokazati da se to nikada nije dogodilo, nego da je riječ samo o američkoj propagandi. Djelomično i iz tog razloga, NASA je 2015. objavila originalne fotografije kako bi odagnala sve sumnje. Na službenoj Flickr stranici projekta Apollo objavljeno je više od 12 tisuća fotografija kojima se dokazuje da je čovjek doista bio na Mjesecu, a spektakularne snimke sada su dostupne svima. Fotografije su inače snimljene kamerama Hasselblad koje su bile montirane na prsa astronauta.
– Nemoguće je lažirati let na Mjesec – tvrdi i Ante Radonić, dodajući kako su sve sumnje raspršene analizama materijala koji su astronauti donijeli s Mjesečeve površine. Tvrdnje o lažiranju tog povijesnog pothvata toliko su iritirale mladog virovitičkog astronoma Sandrina Požežanca, da je u dokumentu na 123 stranice do detalja analizirao te opovrgnuo 30 najčešćih teorija zavjere koje dovode u pitanje prisustvo čovjeka na Mjesecu.
Video - Radonić: Mogli bi razviti satelite za uništavanje letjelica
Ovo su samo neke od njih: raketa nema dovoljno goriva da odnese astronaute do Mjeseca, budući da odmah pri napuštanju atmosfere odbaci najveće spremnike goriva; radijacija u Van Allenovim pojasevima pobila bi astronaute; motor Lunarnog modula na površini Mjeseca napravio bi krater dubine barem pola metra; noge lunarnog modula su prečiste; za vrijeme slijetanja razletjela se prašina, to znači da bi noge trebale biti prekrivene prašinom; ako je Neil Armstrong prvi čovjek na Mjesecu, tko ga je onda snimio kako izlazi iz lunarnog modula; ako na Mjesecu nema vlage, kako astronauti ostavljaju tako oštre otiske; ako je na Mjesecu Sunce jedini izvor svjetlosti, kako je onda astronaut u sjeni lunarnog modula jasno vidljiv; ako lunarni modul stoji u vlastitoj sjeni, zašto na njemu vidimo svaki detalj; ako je Sunce iza astronauta, zašto vidimo svaki detalj na njegovu odijelu, na nekim je fotografijama vidljiva svjetlost iza glava astronauta!; ako je na Mjesecu slabija gravitacija, kako to da prašina tako brzo pada na površinu; budući da na Mjesecu nema zraka, to znači da nema ni vjetra, a na snimkama je vidljivo kako se zastava miče; snimke su usporene da bi izgledalo kao da su astronauti u području niske gravitacije; na nekim snimkama vidi se odsjaj sajle na kojoj vise astronauti u studiju; ako je gravitacija na Mjesecu slabija, onda bi astronauti trebali skakati puno više nego na snimkama; zašto se ni na jednoj fotografiji ne vide zvijezde; sjene dvaju astronauta su neparalelne, te nejednake duljine.... I tako dalje, i tako dalje.
Sandrino Požežanac ističe da o slijetanju na Mjesec govore brojni dokazi kao što je američka sonda LRO.
– Kada usporedimo fotografije iz programa Apollo i fotografije sonde LRO, vidimo da su poklapanja itekako očita. Jedine razlike nastale su zbog kuta fotografiranja te različitog položaja Sunca. Japanska sonda Kaguya (Selene), koja ne ovisi o NASA-i, mapirala je Mjesec u 3D tehnici. Njezine slike podudaraju se s fotografijama misija Apollo. Dugi niz godina znanstvenici diljem svijeta koriste retro-reflektore koje su ostavili astronauti na površini Mjeseca. Koriste ih za mjerenje točne udaljenosti od Zemlje do Mjeseca s pomoću odbijanja laserske zrake. I to je dokaz da su astronauti bili na Mjesecu, te da su tamo ostavili dio opreme.
Za vrijeme slijetanja na Mjesec, mnogi radioamateri i zvjezdarnice diljem svijeta slušali su razgovor astronauta s kontrolom misije u Houstonu. Ruski znanstvenici zaključili su da signal dolazi s Mjeseca. Neke zvjezdarnice uspjele su primiti i TV signal koji je dolazio s Mjeseca. Nitko iz Sovjetskog Saveza nikada nije govorio da su slijetanja na Mjesec lažirana, čak su se i neki kozmonauti suprotstavili teoretičarima zavjere. Da je slijetanje na Mjesec lažirano, SSSR bi to znao i objavio svijetu da osramoti SAD – navodi Sandrino.
– U programu Apollo sudjelovalo je više od 400.000 ljudi i nitko od njih nikada nije rekao da je slijetanje na Mjesec lažirano. Važno je naglasiti da slijetanje na Mjesec nije bio zatvoren događaj za koji se pobrinula samo NASA. Mnoge tvrtke diljem SAD-a bile su uključene u proizvodnju opreme za slijetanje na Mjesec, a natječaji su bili raspisani još početkom šezdesetih. Nakon svih iznesenih činjenica, slobodno možemo reći da pametni ljudi ne mogu vjerovati u ovu teoriju zavjere. Neki će reći da je to uvreda, ali nije. Milijuni ljudi diljem svijeta obezvređuju rad, trud i žrtvu stotina tisuća znanstvenika, inženjera, astronauta i stotina tihih ljudi koji su marljivo radili na tome da čovječanstvu pruže toliki ponos. Cjelokupna teorija zavjere jedna je velika uvreda njima i njihovu radu. Poznato je da su se gotovo svi znanstvenici koji su razvijali računalo za navođenje u misijama Apollo razveli, a brojni znanstvenici jedva su viđali obitelj. Takvih je događaja u programu Apollo bilo mnogo i upravo zato ne smije se zaboraviti sav trud koji su ti ljudi uložili. Uzevši u obzir sve detalje o slijetanju na Mjesec, jednostavnije je otići na Mjesec, nego to lažirati – zaključio je astronom Sandrino Požežanac.
Na mjesecu je snimljeno 25.000 fotografija. Da je to sve netko išao raditi u photoshopu (kojeg tad nije niti bilo), to bi koštalo valjda više nego sama misija.