Amerikanac Adam Fritz (26), koji je nakon prometne nesreće ostao oduzet od struka prema dolje, kao i većina ljudi koji su doživjeli sličnu tragediju, nije mogao ni zamisliti da će pet godina nakon nesreće ponovo hodati. No, liječnici i znanstvenici sa sveučilišta Kalifornija u Irvineu vjerovali su da njihov program ponovnog stimuliranja moždanih centara koji upravljaju hodanjem mora dati rezultate. I bili su u pravu.
Transfer signala u noge
"Pacijent je nakon nesreće ostao potpuno paraliziran i nije imao nikakve motoričke funkcije ni osjećaje osim u slučajevima punog mjehura. Radi se o prvom slučaju osobe s paraplegijom u svijetu koja je uspjela samostalno napraviti nekoliko koraka bez oslanjanja na robotske ekstremitete", navodi se u stručnom časopisu Journal of NeuroEngineering and Rehabilitation u kojem su objavljeni rezultati istraživanja.
Znanstvenici naglašavaju kako je to ogroman uspjeh na području povezivanja moždanih centara s ozlijeđenim dijelovima tijela te kako je riječ o početku istraživanja područja u kojem postoji ogroman prostor za daljnji napredak.
– Napravili smo transfer signala iz mozga 26-godišnjeg pacijenta do elektroda u njegovim koljenima. Čovjek je nakon intenzivnih treninga te uz osiguranje pomagala za hodanje koje ga je držalo da ne padne uspio samostalno prijeći gotovo četiri metra. Na taj smo način uspjeli dokazati da je moguća regeneracija signala u mozgu koji utječu na hodanje. Radi se o neinvazivnoj metodi stimulacije mišića nogu koja bi, s obzirom na ostvarene rezultate uz dodatno unapređenje, u bližoj budućnosti mogla paraplegičarima omogućiti samostalno hodanje – objasnio je jedan od čelnih ljudi projekta dr. Zoran Nenadić, dodajući kako će konkretnom pacijentu trebati još dosta vremena i vježbe da bi samostalno hodao.
Implantati u mozgu
Znanstvenici koji su sudjelovali u istraživanju upozoravaju da je cijeli sustav tek u povojima i da će biti potrebna dodatna usavršavanja, jer iako je pacijent uspješno prešao gotovo četiri metra kompjutor je ipak zakazao nekoliko puta, točnije zbunjivao se zbog istodobne uporabe dvije vrste moždanih signala: jednih koji kontroliraju ravnotežu i drugih koji su odgovorni za stimulaciju kretanja. Profesor Nenadić ipak je optimističan što se daljnjih istraživanja tiče i naglašava kako je najvažniji korak napravljen.
– Sada kad smo dobili i znanstvenu potvrdu da neinvazivne metode funkcioniraju, možemo početi razmišljati i o invazivnim metodama poput ugradnje implantata za stimulaciju moždanih signala u mozak. Na taj bi se način mogla postići još bolja kontrola oduzetih udova jer bi signali bili kvalitetniji i intenzivniji, a povratne informacije koje bi implantat vraćao u mozak omogućile bi da pacijent ponovo osjeća svoje noge – zaključio je Nenadić.
>>Elektrode u mozak do izvora epilepsije
>>Nepokretni će mislima upravljati računalom, protezama i kolicima