Europski južni observatorij objavio je novu studiju napravljenu pomoću Very Large Telescopea prema kojoj se po prvi puta utvrđuje kretanje zvijezde oko supermasivne crne rupe, a to je u obliku rozete, dekorativnog elementa u obliku ružina cvijeta. Riječ je o zvijezdi i crnoj rupi smještenima u središtu Mliječnog puta.
Znanstveni rad o tome objavljuje se u časopisu Astronomy & Astrophysics. Zanimljivo je i kako je za ovaj zaključak trebalo gotovo 30 godina promatranja. Riječ je o crnoj rupi koja je od Sunca teža četiri milijuna puta a nalazi se na udaljenosti od 26.000 svjetlosnih godina od Sunca.
Zvijezda koju su pratili znanstvenici je S2 koja se crnoj rupi približi na maksimalno 20 milijardi kilometara što je 120 puta udaljenost između Zemlje i Sunca. S2 u najbližoj točki prema crnoj rupi uspori na samo tri posto brzine svjetlosti a orbitu kompletira svakih 16 godina. Ova studija također još jednom potvrđuje kako se tijela u orbitama kreću po Općoj teoriji relativnosti Alberta Einsteina, odnosno nisu pravilne, kako je to tvrdio Sir Isaac Newton. Za pojašnjenje smo se obratili prof. dr. sc. Dijani Dominis Prester s Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci.
- U radu kolaboracije GRAVITY predstavljen je vrlo vrijedan rezultat, koji dodatno potvrđuje Einsteinovu teoriju relativnosti, te nam dodatno rasvjetljava gibanje zvijezda oko supermasivnih crnih rupa u središtima galaksija, odnosno aktivnih galaktičkih jezgri. Sagittarius A* je nama najbliža takva crna rupa, i zahvaljujući tome što se nalazi u središtu naše galaksije Mliječni Put, omogućava istraživanje ovakvih ekstremnih objekata, te posredno i vrlo važnog pitanja evolucija galaksija i svemira općenito. Ovaj je rezultat je u skladu s istraživanjima pomoću drugih instrumenata koji mjere zračenje duž cijelog elektromagnetskog spektra, od radiovalnog područja pa da visokoenergijskog gama-zračenja, u kojima je također različitim metodama potvrđena Einsteinova teorija, i naše dosadašnje spoznaje o gravitaciji.
Uzbudljiv rezultat koji se uskoro očekuje je snimak Sagittarius A* pomoću Event Horizon Teleskopa u radiovalnom području elektromagnetskog spektra, kojim je nedavno načinjena prva snimku crne rupe u središtu galaksije M 87, aktivne galaktičke jezgre 1000 puta masivnije od Sagittarius A*, objašnjava nam prof. Dominis Prester.
Dodaje kako valja naglasiti da se ovdje radi o analizi mjerenja u trajanju od čak 27 godina, i radu načinjenom u suradnji od preko 50 znanstvenika. To nam pokazuje kako je za mnoge vrijedne znanstvene rezultate potrebna ne samo strpljivost, već i dobro koordinirana međunarodna suradnja, govori. Prof. Dominis Prester istraživanjima se strukture svemira i prirode gravitacije putem opažanja teleskopima osjetljivima u različitim dijelovima elektromagnetskog spektra bavi se zadnjih 18 godina, proučavanjem objekata od ekstrasolarnih planeta do supermasivnih crnih rupa u dalekim galaksijama, što uključuje i snažnu domaću i međunarodnu suradnju.
- Na mnoga pitanja još uvijek nemamo potpune odgovore, a to što dosadašnja mjerenja potvrđuju Einsteinovu teoriju gravitacije može značiti da je ona kompletna, no može i značiti da još uvijek nismo mogli izmjeriti efekte koji bi pokazali da na nekim drugim skalama ona ne vrijedi, odnosno da je treba upotpuniti dodatnim teorijama. U tu svrhu mjerimo elektromagnetsko zračenje vrlo visokih energija iz udaljenih aktivnih galaktičkih jezgri, koordinirano s mjerenjima drugih instrumenata osjetljivih na nižim energijama, u cilju istraživanja efekta gravitacijske leće, te potrage za potencijalnim dokazima narušene Lorentzove invarijantnosti, kaže naša znanstvenica.
