Iako Sunčeva svjetlost izgleda bijelo, ona je sastavljena od spektara različitih boja, u što se možemo uvjeriti kada vidimo dugu. Svjetlost od nas putuje u obliku svjetlosnih valova, s tim da različite boje imaju svoju jedinstvenu valnu duljinu, piše portal Vrijeme.net.
Kada Sunčeva svjetlost dopre do Zemljine atmosfere ona je raspršena utjecajem sićušnih molekula plina (najčešće dušika i kisika) u zraku. Budući da su ove molekule puno manje od valne duljine vidljive svjetlosti, količina rasipanja ovisi o valnoj duljini određene boje svjetlosti.
Boja oblaka
Boje dužih valnih duljina (crvena i narančasta) prolaze atmosferu i nastavljaju svoje putovanje, dok se zrake kraće valne duljine, ljubičasta i plava, rasprše najjače. Ljubičasta boja čak i više nego plava. Ako je tako, možemo se zapitati i zašto onda nebo nije ljubičasto? Zato što je u spektru boja vidljive svjetlosti ljubičasta manje zastupljena, a i zbog toga što su naše oči mnogo osjetljivije na plavu boju.
Kada je boja oblaka u pitanju, ona također ovisi o valnoj duljini svjetlosti. No, za razliku od molekula plinova u atmosferi, svjetlost u oblacima raspršuju kapljice vode koje su približno iste veličine kao i valne duljine svjetlosti. Umjesto da se različite boje svjetlosti rasprše na različite udjele, svjetlost će se raspršiti jednako, pa će boja oblaka izgledati jednako kao i Sunčeva svjetlost – bijela.
>>Plava boja nekad nije postojala, u jezike naroda bi uvijek stizala kao zadnja boja
Svjetlost nije sastavljena od "spektara" različitih boja već je ono što mi percipiramo kao svjetlost jedan dio elektromagnetskog zračenja koji smo klasificirali vidljivim spektrom, a boja je perceptivni rezultat svega toga.