Veliki željezni brod okružen teškim trupcima i još jednom okružen trošnim drvenim kućercima i još jednom okružen fantastičnim krošnjama džungle i sve to još jednom okruženo nesnosnom vrućinom i učestalim tropskim pljuskovima. Da ti mozak stane: to je Mindanao!

Potpuno mokar od paklene omare teturam od jednog do drugog otvora dubokih brodskih skladišta, nadzirući krcanje drvene građe. Limovi na palubi toliko su ugrijani da mrzovoljni kuhar na njima može mirne duše (kad bi je imao) ispržiti kajganu. S nevjericom gledam kako žilavi Filipinci golim stopalima gaze po užarenom željezu. Za njima se širi fini miris pečenke.
S velikog željeznog broda poneki stasiti mornar skoči do obližnjeg kućerka, a s trijema malog trošnog kućerka poneka čokoladasta cura skoči u more pored usidrenog broda. Ostali momci u znoju lica svoga požudno srču pivo u limenkama, jedno za drugim i trećim kao na tekućoj vrpci. Zažarenih očiju zure u mikroskopske tange razgolićenih Filipinki, tek propupalih maloljetnica što poput nestvarnih morskih nimfi zaranjaju u bistri oceanski bezdan, najdublji na svijetu. Slučajno poznanstvo sklapaju između dva skoka u more ili dva ispijena piva, u iščekivanju purpurne "zone sumraka", pune prešutnih obećanja.
U skladištima bruje pregrijani viličari, obavijeni plavim dimnim ispusima. Njima rukuju priučeni tamnoputi urođenici, ubacujući bez nekog reda skupe furnire u preostali slobodni dio zakrčenog skladišnog prostora. Nagli pljusak prekida krcanje, pa mornari uz sočne psovke na jeziku mile im matere brže-bolje zatvaraju grotla glomaznim McGregorovim poklopcima.
Otupjelim domorocima ne pada na pamet potražiti zaklon od mlakog pljuska, a mornarima ostaje dovoljno slobodnog vremena za ispijanje novog kontingenta piva u obližnjem lučkom ćumezu Lovers Lane. U njemu ih zdušno poslužuju podatne mlade "konobarice".

Kiša je posljednji put prestala kad se već sasvim smrklo, što ne znači da je poslu kraj. Mornari sto i prvi put mrzovoljno otkrivaju skladišta za ubitačno dugu noć bez sna. To majmunsko ponavljanje obavlja se sa sve više mornarskih psovki, a sve manje bezvoljne radne snage, dok paluba nije posve opustjela. U ustajalim skladištima polumrtvi lučki robovi rintaju više uzastopnih smjena bez milosti.
Da posao ne bi patio, treći časnik palube odlazi na rastočenu terasu prve lučke jazbine po vođu palube i nikako se ne vraća. Drugi časnik odlazi u potragu za trećim časnikom i još dulje se ne pojavljuje. Izvan sebe od zavisti grabim za drugim časnikom i nepripremljen pridružujem se šačici brodskih protuha i otočnih curetaka u deliriju grupnog plesnog ludovanja (pristojne figure zabranjene).
 Fanti  čuje se euforičan glas trećeg časnika, prilagođenog žabara  dajem vam svečano mornarsko obećanje da ću na ovome brodu ostati do najdublje Barbine starosti!
Slijedi dugotrajan aplauz u znak odobravanja, kolektivno kreveljenje, plaženje i mimoilaženje. S pogrešnim izrazom lica, urođenim žutokljuncu pod gasom, Treći je glatko zaprosio ruku svoje krotke odabranice i s njome nestaje u konspirativnom mraku. Ispred dobro osvijetljena broda i mrkog policajca nadugo i naširoko joj objašnjava kako će se neopazice došuljati do njegove kabine. Nakresani momak je nespretan, a cura upadljiva do genijalnosti. U međuvremenu ja sam potplatio istog stražara, pa u svoje klimatizirane odaje udobno smještam još ljepši otočni cvijetak.
 Hello, baby, kako si ono rekla da se zoveš?!  pitam je očinski brižno.

Kad je posrijedi prolazna ljubav, godine nisu važne!
 Im only an ordinary Philipino girl!  prigrlila me na sve spremna, malo nacvrcana.
Na uskom brodskom ležaju užurbano skida sićušan top-prslučić, neljudsku prepreku neke daleke, smiješne civilizacije.
Na brzinu podmirujem nasušnu potrebu za sumnjivim dražima tog egzotičnog polusvijeta, sasvim dovoljno da još neko vrijeme preživim u sumanutoj brodskoj svakodnevici. I ostali mornari, potpuno otriježnjeni od dojučerašnjih ludorija, šutke prianjaju uz danonoćni naporan posao. U vlažnom tropskom ozračju nizak barometarski tlak ostavlja duboke tragove u njihovoj premorenoj svijesti i zglobovima.
Odjednom po tijelu primjećujem nekakve idiopatske znakove, o kojima nalazim alaramantne nuspojave u debeloj knjižurini "brodske medicine". Pretrnuo sam pri samoj primisli na porazne posljedice ove nepromišljene avanture u posljednjem ponoru ljupke međuljudske izopačenosti.
Prve sumnje povjeravam tamnoputom lutajućem liječniku, koji posjećuje rijetke trgovačke brodove radi ponekog sićušnog probitka. On inače bočicom kinina liječi sve živo i napola raspadnuto u mračnoj unutrašnjosti otoka. Poklanjam mu pravi emporij rijetkih lijekova iz brodske ambulante, nakon čega me on (neuvjerljivo, u znak zahvalnosti) proglašava potpuno zdravim i čitavim.
Još koji dan kompletiramo brod unosnim tropskim drvom, zatim krećemo na gotovo beskonačno povratno putovanje do Paname preko Tihog oceana, neznatno namreškanog morskim celulitom. To nadiranje iz šupljeg u prazno traje puna dvadeset i četiri dana i noći u ubitačno jednoličnoj plovidbi po ravnoj crti loksodrome, tek koji stupanj iznad ekvatora, daleko od zelenih rubova stvarnosti, od vidljiva cilja. Jalovo životarenje unutar šture okosnice broda svedeno je isključivo na ustaljenu "morsku stražu", na kratko zadržavanje u blagovaonici i na pojedinačne nijeme meditacije, koje se nijednom mornaru ne čine toliko bezazlenima da bi ih podijelio s ostalima.

Budim se sve potišteniji, prekriven zloslutnim ljubičastim kapilarima pomišljam na ono najgore. Krišom gutam šačicu tableta penicilina iako od prekomjerne doze  antibiotika tijelo postaje imuno na njihovu djelotvornost.
U Cristobalu ostajemo vrlo kratko radi dopune goriva i brzopoteznog short-timea po bezbrojnim lučkim krčmama. U njima vrvi od prelijepih kreolki iz glamuroznog geta obiju Amerika, ali meni nije do toga ni da se o neku očešem u prolazu. Za svaki slučaj odlazim prvom liječniku na jednokratni ubod injekcije od koje također nema koristi zbog nekoliko usput iskapljenih viskija.  
Kroz zapjenjenu pustoš Atlantika, ustrajno kao mrav po katranu, penjemo se u hladne više širine prema žabokrečini Velikih jezera. U sjedištu mrske nam multikompanije u Milwaukeeju, Visconsin, mornari se bojažljivo zavlače u svoje poslušne ljušture u nevjerojatnoj opreci s momačkom razuzdanošću, kojoj su nesputano davali oduška u tropima. Nečiji eventualni odlazak liječniku sumnjičavi gazda mogao bi protumačiti kao pokušaj jednostranog prekida ugovora i odlaska kući plaćenom avionskom kartom.

To mi nije ni na kraj pameti dok se barem još jednom ne uvjerim da na Filipinima nisam zaradio kakav nepoznati Morbus mondor ili u najboljem slučaju "bolest zelenih majmuna". Osim toga nemam baš povjerenja u liječnika kompanije, koji je jednom mornaru punktirao kičmu kako bi mu dokazao "da mu nije ništa". Pohrlio sam o svom trošku u ordinaciju nekog digića, koji me studiozno podvrgava seriji dubinskih pretraga od turboelektromioneurografskih šokova i patergijskog testa za rano otkrivanje Behçetova sindroma do fatalnog Wassermana.
Koji dan poslije, skvrčen u uglu ordinacije, sa zebnjom u ranjivom mornarskom srcu očekujem konačan liječnički nalaz. Ako se ovaj put (posljednji "u životu!") pokajnički ne izvučem bez ostatka  nakanio sam se netragom izgubiti za svoje najmilije i zauvijek dospjeti u ured za izgubljene stvari. Dobri stari specijalist za razne ljudske i neljudske boljetice i njegov bubuljičavi asistent pomno proučavaju gomilu mojih laboratorijskih pokusa, dijagrama i rastera.
 
Pogledaj onog dripca tamo  kaže mu na starosicilijanskom, ne znajući da ga i ja razumijem.  Kod njega ti je sve ovo tipičan brodski mal di ferro (bolest željeza), popizditis chronicus, capisci?!
Na to sam živnuo kao preporođen, neizmjerno sretan pružam starome ruku i kažem:
 Hvala ti, Bože, što ima liječnikâ kojima se na riječ može vjerovati!

Premium sadržaj

18

IZ MEMOARA

Merkel o jednom od susreta s Putinom: 'Ti nećeš vječno biti kancelarka, ove će zemlje ući u NATO. Ja to želim spriječiti'

Video sadržaj

13

IZAZOVNO RAZDOBLJE

Otkriveno što Blanka Vlašić radi nakon priznanja supruga da su u otvorenom braku! Ovo nitko nije očekivao

7

TEŽE NIJE MOGLO

Hrvatsku čeka pakao: Nikada nismo imali teže iskušenje od ovoga, a jedan podatak posebno zabrinjava

Sezona gripe i prehlade

Mit ili istina? ‘Cjepiva su neučinkovita jer neki ljudi obole čak i nakon cijepljenja’

Tko bi rekao

Devet posto Hrvata to čini svaki tjedan, 47 posto barem jednom mjesečno, a češće to rade oni s višim prihodima

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?