Prošlo je devet godina od smrti Gojka
Šuška, ratnog ministra obrane Republike Hrvatske
i najbližeg suradnika dr. Franje Tuđmana, a sudeći prema medijima, u
javnosti kao da nikad nije postojao. Na obljetnicu smrti samo su
Hrvatski blok i Hrvatski generalski zbor položili vijenac na njegov
grob. A svi, uključujući i HDZ, to su prešutjeli,
što i nije ništa nova.
Stranka čiji je bio potpredsjednik (HDZ) ne odaje mu počast već
godinama, a njegov grob na Mirogoju dužnosnici te stranke zaobilaze u
najširem luku. Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
aktualni ministar obrane odlučio je da se ne položi vijenac na
Šuškov grob. Tako je prekršio ne samo
civilizacijske norme nego i pokazao prijezir prema instituciji ratnog
ministra obrane. Stoga se postavlja sasvim logično pitanje: u kojoj je
to državi Šušak bio ministrom i kojoj je to
stranci bio potpredsjednikom?
Pa čak i da je istinit dio prigovora na njegov rad i političko
djelovanje, sasvim je nerazumljivo da se vlast tako odnosi prema
nedavnoj prošlosti svoga naroda čiji je aktivni sudionik bio
i Šušak. Nevjerojatno je da nitko u HDZ-u nije
osjetio potrebu, svih ovih godina, otkako je započela detuđmanizacija
– u kojoj je, nota bene, suverenistička
Šuškova politika prošla puno gore od
Tuđmanove – otići na Šuškov grob ili na
misu zadušnicu.
Tuđmanu se državna i stranačka svita tu i tamo pokloni i oda počast, a
HDZ-ov se vrh na Tuđmana zna pozivati makar uoči svakih parlamentarnih
izbora, kako bi mobilizirao svoje stare birače, no
Šušak i u tom slučaju biva prešućivan.
HDZ se ponaša kao da Šušak nije imao
nikakva udjela u povijesnim događajima u Hrvatskoj. Spominju ga tek
notorni likovi poput Josipa Boljkovca nabacujući se blatom na njega i
proglašavajući ga ratnim zločincem, a da nitko iz HDZ-a,
čiji je bio potpredsjednik, i ne trepne.
Svatko ima pravo kritički procjenjivati ulogu Gojka
Šuška, ali ga nemamo pravo
prešućivati. No, ponašanje HDZ-a prema
Šušku paradigma je ponašanja prema
ljudima koji su najzaslužniji za trijumf narodne volje u uspostavi
suverene države. To radi ona ista politika koja je učinila sve da nitko
tko je sudjelovao u obrani i obnovi hrvatske države ne ostane
neosramoćen, počevši od mrtvih (Tuđmana,
Šuška, Bobetka) preko onih koji su u zatvoru ili
na slobodi čekaju suđenje (Norac, Gotovina, Markač, Čermak, Ademi) ili
su umirovljeni (kao mnoštvo visokih časnika i generala HV-a
).
Štoviše, svako malo netko ih
“počasti” nazivajući ih ništarijama,
lažljivcima, lupežima, pljačkašima, ubojicama, palikućama,
pa i ratnim zločincima, iako to ni uz najstrože vrednovanje nisu
zaslužili.
U POVODU
Tko i zašto prešućuje Šuška?
