Svoj je književnički dar Ante Tomić upregnuo u svojoj posljednjoj kolumni te ražestio mnoge, ali na žalost i oduševio čak 2400 štovatelja njegova originalnog štiva na jutarnji.hr. On koji nas je pozivao u Split sveuglas vičući “Ne budite pederi, dođite na Paradu ponosa” našao je propitivati smisao poziva predsjednika Ive Josipovića Hrvatima da se odazovu popisu stanovništva u BiH. Kolumnu završava tezom kako bi tražio da ga upišu kao Apača kad bi on i Nino Raspudić ostali dva jedina Hrvata na svijetu.
Što je htio reći s tim Apačom, treba li se tomu smijati ili plakati, suvišno je pitati našeg Doc Hollidaya, koji se nerijetko kocka riječima podilazeći niskim strastima tobožnjeg intelektualno superiornog dijela puka. S druge strane, potrošio je puno energije kako bi rekao da ne osjeća ništa zajedničko s, očito zbog nečega jako mu važnim, Raspudićem. Iako smo i bez toga znali da ih cijeli Atlantik dijeli. Tomić se Raspudićem bavi kao hercegovačkim Hrvatom i intelektualcem. Pri tomu se toliko trudio povlačeći metafore, parabole, asocijacije, gotovo da nas je rastužio tim svojim domobranskim oprezom da bi mu na sve to petljanje najrađe gotovo i rekli: “Nemojte se, brate, skanjivati. Kažite slobodno da ne volite Hercegovce jer u suprotnom samo ispadate glupi”.
Baš se tim citatom s nužnom izmjenom za Hercegovce, Tomić onomad obratio protivnicima ćirilice – posve promašeno tumačeći simbol Vučedolske golubice umotane u bodljikavu žicu – kako bi one koji ne prihvaćaju to pismo u Vukovaru nazvao barbarima. Premda je bilo i suptilnijih verbalno nenasilnih načina da se žrtvama zla istinskih barbara koji svakodnevno trpe nepravdu kaže da nije ćirilica za to kriva. Jednako kao što je nedopustivo protivljenje ćirilici izražavati nasiljem.
U antihercegovačkoj kolumni Tomić piše: “Čitava Hercegovina se pred popis stanovništva tuče u svoja hrvatska prsa i pjeva kao što navijači pjevaju ‘koliko nas ima, jebo te, koliko nas ima’” premda i sam zna da bi duhovitije i njegovu stilu primjerenije bilo da je, umjesto “navijači”, stavio “Srbi u Vukovaru”. Ali, onda bi mu kolumna izgubila smisao pa ne bi mogao nastaviti kako bi on “osobno izabrao drugačije, diskretnije izražavanje nacionalne pripadnosti” na način bosanskih franjevaca, kako je dometnuo. Iako valja primijetiti da ni sam Tomić u tomu nije dosljedan jer je, recimo, kod izražavanja seksualnih sklonosti zagovarao prilično indiskretan paradni pristup. I naravno da mu nije palo na pamet pristup bosanskih franjevaca preporučiti recimo Srbima u Vukovaru ili pravoslavcima u Bršadinu, koji su izvjesili desetmetarsku zastavu, jer bi to zvučalo čak i protusrpski. I, jer tada ne bi mogao poentirati s Hercegovcima kao ksenofobičnom gomilom u kojoj je čak i intelektualna zvijezda “samo netko tko ljepše zna kazati tko je jamio, jamio je”.
Uistinu dostojno Tomićeva “zatucanog i otresitog alfa mužjaka“ sa ili bez masnih brkova, a kakvih možete naći bilo gdje u Hrvatskoj, među homoseksualnim ili heteroseksualnim Srbima ili Hrvatima. Ono što žalosti jest to što je takav kolumnistički ispad dobio 2400 “lajkova” onih koji pjevaju “koliko nas ima...” i što je najgore, vjerojatno i tobožnjih zagovornika prava nacionalnih, seksualnih, političkih i inih manjina, koji sebe doživljavaju posve drukčijima od zatucanih desničara i homofobnih Hrvatina s brčinama.
>> 'Popis stanovništva - novi egzoduz Hrvata iz Republike Srpske'
