Eto, došao je i taj dan. U trenu dok ovo čitate HDZ već predstavlja svoj gospodarski program. U SDP-u su konačno dočekali, pojavio se i taj neuhvatljivi “Jeti kojeg nitko nije vidio, ali svi o njemu govore”, pa sad mogu konačno organizirati medijsku hajku do istrebljenja. U Hrvatskoj se događa nešto bizarno: Iz najneuspješnije vlade u povijesti EU, čiji predsjednik Zoran Milanović otvoreno priznaje da svoj Plan 21 nije ni smjerao provesti u djelo (pa čak i autori otvoreno kažu da je odavna mrtav), mjesecima prozivaju glavnu oporbenu stranku da – nema ekonomski program. Očito im još uvijek nije došlo do svijesti da je SDP stranka na vlasti, te da oporbeni diskurs trebaju sačuvati za neku bližu ili daljnju budućnost.
Dobar dio medija pritom spremno prihvaća igru pa ponavlja riječi Milanovića i društva, neki kao eho, neki kao megafon, te i sami svako malo pitaju “pa kad će taj HDZ-ov program”, iako bi u našim uvjetima savršeno razložnom trebala djelovati najava da će program biti objavljen tek kad budu najavljeni izbori. Naime, u razdoblju u kojem je apsolutno glavna tema trebala biti kronično zaostajanje vladajućih u hvatanju priključka sa svim usporedivim europskim zemljama koje su iz recesije izašle nekoliko godina prije Hrvatske te u tom razdoblju sve upisale solidan oporavak, nema smisla da glavna tema bude program oporbene stranke – osim ako se unaprijed ne računa da će ta stranka sigurno doći na vlast. Nitko nije upitao – pa s kojim to programom na izbore izlazi vladajuća stranka?
Netko će, naravno, odmah reći da je pitanje besmisleno jer vladajući se u prvom redu predstavljaju (ne)realizacijom programa iz tekućeg mandata. Ako ni to nisu realizirali, ako su i sami priznali da su od toga odustali, nema racionalnog razloga s njima razgovarati o nekim budućim planovima. Kredibilitet je u ove četiri godine nepovratno izgubljen. Ne samo na ekonomskom planu. U paketu s time išli su i pozivi premijera svojem izazivaču da se pojave u ringu jedan na jedan, pa da onda s rukavicama ili bez njih pokažu što tko od njih zapravo zna. Naravno, vidljiv je potpis Milanovićeva skupo plaćenog savjetnika, koji pokušava, i dobrim dijelom uspijeva, amerikanizirati kampanju. Naravno da je Milanović u tom trenutku doista bio u prednosti, ne bi mu palo na pamet suparniku davati šansu. Onaj tko ima podršku građana i sva sredstva vlasti u rukama nikad suvišnim sučeljavanjima ne riskira svoju prednost, koliko god bio uvjeren u svoju verbalnu nadmoć. Milanovićeva bjesomučna izazivačka jurnjava zapravo je znak nesigurnosti. Tad je čak i prema javnim anketama zaostajao desetak postotaka i očajnički mu je trebalo promijeniti pravac kojim se kretala pretkampanja.
Da je Karamarko zaostajao, sasvim sigurno bi on bio taj koji mjesecima proziva Milanovića, a ovaj do zadnjeg trenutka izbjegava sučeljavanje. Naravno, Karamarku je pametnije čekati i raditi u pozadini, ono što on najbolje zna, nego ulaziti u dvoboj u kojem protivnik bira oružje koje njemu odgovara. Istina, takva taktika HDZ-a opasan je dvosjekli mač, jer nakon nekoliko mjeseci u kojima Milanović svaki dan suvereno dominira prvim minutama svih dnevnika, a Karamarko stigne odgovoriti tek na svaku petu njegovu provokaciju, sasvim očekivano je da se razlika osjetno smanji. No, ipak, naivno je vjerovati da će svakodnevni Milanovićev salto mortale i histerične invazije u ideološki teritorij protivnika bilo koga u Hrvatskoj natjerati da promijeni mišljenje formirano najmanje godinu dana prije.
Kome išta znače karikaturalni iskazi domoljublja čovjeka koji je prije samo godinu i pol govorio da su nas Srbi napali “zato što smo im smanjili prava”, “da smo zbog toga išli u rat”? Ova neprirodna nategnuta predstava donekle će smanjiti rasipanje glasova unutar vlastitog tabora. I to je sve. Jedine nove glasače treba tražiti među članovima Udruge Franak, koji su dobili (ne)očekivani predizborni poklon, za koji još nije sigurno da nije samo trik, te da ga nakon izbora neće morati vratiti. Ako u HDZ-u ima dovoljno pameti, tijekom kampanje obećat će rješenje članovima udruge Blokirani, kojih je pet puta više. Još uvijek stignu, budući da zajedno s njima rade na nacrtu novog zakona. U SDP-u mjesecima oštre zube iščekujući HDZ-ov program kako bi ga u medijima rastrgali na komadiće. Nakon domoljublja iz njihovih ruku tako bi simbolički izbili i zadnje potencijalno oružje. Jer vladajućoj stranci nije bilo bitno imati dobar ekonomski program toliko dugo dok ga nije imao ni protivnik.
Suočeni s tim, u HDZ-u su se mjesecima hvalili opsežnim programom koji su im pisali najbolji njemački ekonomisti, da bi se na koncu odlučili javnosti predstaviti brošuru s popisom doista lijepih želja. “5+ Hrvatska”. Sve pet. Ali sigurno ne sve za pet kuna. Jednako kao i SDP, ni oni se u ovom trenutku ne usuđuju Hrvatima reći koja je cijena oporavka. A zapravo ključno pitanje za svakoga tko želi pobjedu na izborima je: hoće li se usuditi sve što treba obaviti već u prvoj godini mandata. Jer u suprotnom – nikad neće. HDZ će nam ipak morati otkriti mnogo više tijekom ove kampanje, ako očekuje da će mu neki novi birač pokloniti povjerenje, a Karamarku neće biti oprošteno izbjegne li svako sučeljavanje s Milanovićem. No, ako vjeruje da im je gospodarstvo doista jak adut, onda kao uvjet može postaviti prethodno sučeljavanje ekonomskih timova. A taj ultimate fight između Milanovića i Karamarka mora biti po unaprijed čvrsto postavljenim pravilima, kako se ne bi, kao dosad, igralo namještenim kartama i s prednošću domaćeg terena.
>> Tko to tamo pjeva: Milanović otvorio Autoprijevoz Vlada d.o.o.
Kako da ne, a sto bi treba s njim se sučeljavati? Pa Milanović je elementarna nepogoda