U restoranu Prasac, vlasnika Dina Galvagna, samo je osamnaest mjesta. Glazba je tiha, zidovi su jarkih boja, a na policama – odmah iznad čaša za vino – umjesto jeftinih aperitiva poslagane su teglice pekmeza od šljiva, koji su 38-godišnji kuhar i njegov tim sami pripremili. Mali prostor smješten na zagrebačkom Gornjem gradu hram je koji je ovaj kuhar njemačko-sicilijansko-slavonskog podrijetla izgradio i posvetio svojoj prvoj ljubavi – hrani!
– U mojoj obitelji oduvijek se kuhalo. Istina, malo avangardnije, ali u obitelji nije bilo profesionalnih kuhara – objašnjava Galvagno, čije se djetinjstvo veže uz Viroviticu pa Njemačku, gdje je završio školovanje. No njegovo ime i strast koju osjeća prema namirnicama korijene vuku iz temperamentne Italije, odakle potječe njegov otac.
– Kad kreiram i jedem, onda sam Talijan, a kad krene egzekucija u kuhinji, onda sam pravi Švabo – šali se vrhunski znalac, čija je ljubav prema kuhanju počela u srednjoj školi.
– Krenuo sam spontano i oprezno, a onda su se počele ukazivati arome, mirisi, okusi, kreacije... Kuhinju gledam kao kreativni medij u kojem imate boju, teksturu, miris, temperaturu pa čak i arhitekturu – u zanosu objašnjava novi član žirija MasterChefa Nove TV koji, unatoč strogim opaskama, o svim svojim “učenicima” ima samo dobro mišljenje.
– Kandidati mogu nešto naučiti, ali ne mogu postati kuhari. To je natjecanje u kojem su svi ravnopravni i vremena je malo pa se ne možeš posvetiti onome tko se istakne – kaže chef kojemu posao na televiziji nije najdraža stvar na svijetu.
– Nije mi najprirodnije izgovarati napisane scenarije i ne znam glumatati pred kamerama pa mi je nastup na televiziji polutraumatičan – kroza smijeh će Dino, odmilja ponekad znan i kao gospodin Prasac.
– Ja jesam Prasac, drago mi je kad me povezuju s restoranom iako je on rezultat rada cijelog tima – tvrdi.
U njegovu domu, suprotno očekivanjima, u kuhinji kraljuju supruga Snježana i kćeri Noami i Kiara.
– Supruga kuha svaki dan, ja ponekad. Nikad je ne kritiziram jer dobijem po nosu čak i kad joj nježno ukažem na neke stvari – iskreno će Galvagno. No, kad su kćeri, tinejdžerica i osnovnoškolka u pitanju, kritika neće izostati.
– Strog sam na svim poljima pa ponekad, zbog neposluha, kaznim kćeri tako da im uzmem mobitel. To im je gore od svega – govori otac koji svoju filozofiju o hrani pokušava prenijeti i na njih dvije.
– Trebamo kupovati samo hrvatsko i jesti neke korove i biljke koje smo dosad uništavali. Priroda nas hrani, moramo to prepoznati. O tome govorim, i djeci, ali one misle da im je tata malo blesav. Poslije će shvatiti što želim reći – poruka je Dina Galvagna.
Ovaj kuhar nema osnovnog kuharskog obrazovanja da ne bih nabrajao sve te nedostake to primjeti svaki iole ozbiljni kuhar.