Pune 42 godine Branko Uvodić jedno je od zaštitnih lica HRT-a, kuće u kojoj je prošao sve stepenice – od novinara početnika do pomoćnika direktora. Više od 20 godina je i urednik i voditelj emisije “Lijepom našom”, s kojom je više puta prošao Hrvatsku, a gostovao je i u svijetu, gdje god ima naših ljudi.
– Iz rodnih Našica došao sam u Zagreb s običnom torbom jer je obiteljski kofer uzela sestra koja je prije mene išla na fakultet. Studirao sam vanjsku trgovinu, no morao sam i raditi da bismo sestra i ja mogli studirati. Vidio sam oglas da tadašnja TV Zagreb traži spikera pa sam se odlučio javiti. U Našicama sam 11 godina radio u kazalištu, a malo i na Radio Našicama. Prijavilo nas se čak 400, i nakon četiri kruga audicije u najužem krugu ostali smo kolega Mladen Stubljar i ja. Obojica smo primljeni i cijeli radni vijek proveli na televiziji. On je otišao u mirovinu, a mene čekaju još barem tri godine rada – prisjeća se Uvodić, koji sa sjetom govori kako je na televiziji još od “crno-bijelih dana”.
– Moja prva akvizicija bila je pogrešna. Nogometaš Bernard Vukas je u Frankopanskoj ulici imao butik u kojem sam kupio odijelo. No odijelo je bilo pepita uzorka, a to nije bilo pogodno za televiziju jer je slika titrala kada bi ga kamere snimale. Mislio sam se tada: Joj, Branko, krenuo si krivo, valjda nećeš tako i nastaviti – kaže Uvodić.
Ipak, nije nastavio krivo, postao je jedan od najpoznatijih spikera HRT-a.
– Nostalgičan sam za tim prošlim vremenima jer smo radili puno kvalitetnije nego što se radi danas. Znam da sam prvih šest mjeseci samo gledao i slušao svoje starije kolege Helgu Vlahović-Brnobić, Kseniju Urličić, Olivera Mlakara i Velimira Đuretića. Zaista sam imao od koga i učiti, i na tome sam im zahvalan. Radio sam i na radiju i na televiziji, bilo je puno snimanja. Započeo sam i s čitanjem TV Kalendara i to sam radio gotovo 20 godina. Zahvaljujući TV Kalendaru zapamtio sam puno informacija, pa često neke podatke sada izvučem iz glave – kaže Uvodić. Ponosan je i na nedjeljni obiteljski magazin Tom, koji je radio sve do rata. Upravo je u emisiji uživo dočekao i vijest o krvavom Uskrsu na Plitvicama 1991.
– U studiju je nastala konsternacija i nismo znali hoćemo li prekinuti emisiju. Pjevali su nam Zlatni dukati. Kazao sam njihovu pjevaču Stanku Šariću: Ajmo sada redom samo domoljubne pjesme. Nismo se dali zbuniti i odradili smo emisiju do kraja. Počeli smo raditi i program Za slobodu. Prvo smo ga nazvali Rat za slobodu, a onda nas je nazvao predsjednik dr. Franjo Tuđman i rekao:
– Kakav Rat za slobodu, pa nitko nije proglasio ratno stanje!
Otad se emisija zvala Za slobodu, a ja sam prošao cijelu zemlju i odradio puno humanitarnih koncerata, kaže Uvodić. Ipak, najviše je ponosan na serijal Lijepom našom, koji je krenuo 1995. godine. Zanimljivo je da je Uvodić u mladosti bio roker, čak je svirao bas gitaru u jednom bendu. No, kako je bivao stariji, kaže, sve ga je više zanimala i narodna glazba, a tome je kumovao i Božo Potočnik, koji je baš išao u mirovinu, nakon što je godinama vodio redakciju narodne kulture i običaja.
– Drugi narodi nemaju takvu tradicijsku kulturu kao mi, pa sam odlučio krenuti sa serijalom Lijepom našom. Već sam imao iskustva s festivalom Zlatne žice Slavonije te Omiškom festivalu, ali i drugim festivalima. Sve to blago treba sačuvati za generacije koje dolaze – kaže Uvodić. Dosad je odradio oko 650 emisija Lijepom našom. Kada bi se sve dosadašnje emisije emitirala zaredom, bilo bi to čak 60 dana neprekidnog emitiranja. Emisija je rado gledana u zemlji, ali i u svijetu. Zvali su ih i u Afriku, pa čak i u Indoneziju.
– Napravili smo pun pogodak što smo tradicijsku kulturu napravili prihvatljivom svim generacijama. Da smo samo išli s folklorom, dio publike bi otpao. Zato i pop pjevači u emisiji pjevaju svoje hitove u tamburaškim aranžmanima. Eto, Željko Bebek je nakon više gostovanja u našoj emisiji i napravio album s tamburaškim verzijama svojih pjesama – ponosno će Uvodić. Najemotivnije mu je bilo u rodnim Našicama, gdje je greškom prodano više karata nego što dvorana može primiti, pa se u dvoranu koja prima 2500 ljudi natiskalo njih gotovo 4000. Lani je od kolega na HRT-u dobio i nagradu Ivan Šibl, a posebno ističe činjenicu da će ove godine na Antunovo biti proglašen počasnim građaninom Našica. Uvodić je rođenjem Slavonac, a porijeklom s Klisa, pa kaže kako je pokupio najbolje iz Dalmacije i Slavonije.
– Ponosan sam na svoju obitelj. Tata i mama su mi vjerna publika. Tati je 93 godine, a mami 87. No, najponosniji sam na dvije kćeri, unuka Davida i unuku Lauru. Iskreno, žalim sve one ljude kojima dragi Bog nije pružio mogućnost da uživaju s unučadi. To mi daje dodatnu snagu – ističe Uvodić i prisjeća se kako je bio jedan od rijetkih ljudi koji je prije gotovo 30 godina uzeo šest mjeseci rodiljskog dopusta kako bi bio uz kćerkicu. Tada su mu kolegice s televizije krišom došle u posjet i našle ga kako previja bebu i brine se o njoj.
– Laura bi mogla biti moja nasljednica. Sad su joj dvije i pol godine, a već je s godinu dana pozorno gledala djedinu emisiju i plesala uz televiziju. Uvjeren sam da će i ona čuvati našu tradiciju i kulturu – ponosno će Uvodić.
A da je uspješno popularizirao tamburice i klape govori i podatak kako danas ima više tamburaških sastava i klapa nego ikad.
– Svi ti sastavi sada su dobili prostor za nastupanje i kroz moju emisiju se ponovno popularizirala ta vrsta glazbe. Pomažem mladim tamburašima i često zovem i neafirmirane sastave u emisiju. Svi ti momci i djevojke glazbeno su pismeni pa od njih možemo napraviti i orkestar. To je velika stvar – govori Uvodić.
Nakon brojnih profesionalnih uspjeha Branko Uvodić više nema posebnih želja na tom planu. Međutim, žali jer nije imao više djece.
– Žao mi je što nisam imao barem još dvoje djece jer bih onda imao i više unučadi. Mislim da mi kao narod trebamo malo više raditi na sebi. Imamo darovitosti, ali nam nedostaje sistematičnosti i upornosti. Dragi Bog nam je dao najljepši prostor. Hrvatska bi trebala biti zemlja blagostanja. Na mladima je da više prionu poslu. Kad bi nas bilo dvostruko više, bilo bi puno bolje. Resursa imamo i žao mi je da je danas Slavonija gladna, a prije 30 godina hranila je cijelu bivšu zemlju. Smrznuo sam se kad sam čuo da u Dublinu postoji klub Osječana koji ima 1500 članova, a prekrasna Baranja je pusta – zaključio je Uvodić.•
>> Branku Uvodiću uz prvu unuku Lauru život se pretvorio u bajku
Dobar i prihvaćen voditelj,kvalitetna i vrijedna emisija A izjava o unucima iznad svega!