Šest godina stariji brat Goran Navojec 'odgovoran' je za to što Bojan Navojec nije postao liječnik, pravnik, Elliott iz "E.T.-ja"... već, poput njega, glumčina. Srećom da je tako pa možemo uživati u njegovoj novoj ulozi u filmu "Život je truba" čija je premijera danas u zagrebačkom kinu Europa, a potom u svim većim gradovima Hrvatske.
Paradirajuća filmska braća
– U filmu sam trubač eksperimentalnog jazz benda i sadašnji dečko a budući suprug svoje djevojke i uskoro žene koju glumi Iva Babić. Moj lik je razapet između svijeta glazbe koji ga u ispunjava i želje da pomogne članovima svoje obitelji na najbolji način na koji zna. Oni mu pri tom, gle čuda i dosta 'atipično' za obitelji koje svi poznajemo, malo odmažu u tome.
A da se ne bi tko pitao zašto na početku priče odmah spominejmo Gorana, razlog je taj što je Bojan u filmu i brat svojeg pravog brata, dakle opet skupa glume. Nanizalo im se posljednjih godina zajedničkih projekata.
– Istina. Sad više ne možemo ni reći da nam je tako pao grah. i igri je više grašak, suradnja nam dolazi u rafalima! No istina je da sam jako sretan zbog toga jer u 13 godina koliko se bavim ovim poslom, rijetko smo surađivali. Kada bi se izračunao prosjek ispalo bi da je naša suradnja sasvim dozirana. Volim reći da smo 'paradirajući' postali filmska braća što u prijevodu znači da smo kao rod debitirali u filmu "Parada", nastavili u seriji "Horvatovi", a sve zaokružili filmom "Život je truba". I poslije svega još uvijek tvrdim da je Goran bolji glumac od mene! – smije se Bojan.
Najjači adut filma je taj što njegov redatelj Antonio Nuić govori o svijetu kojeg svi poznajemo, a likove tretira s puno naklonosti i razumijevanja čime je na neki način hrvatski pandan Woodiju Allenu.
– Film je jako duhovit, a suštinski plemenit pa nas može nasmijati ali i podsjetiti na to kako je dobro činiti dobro. U ovo predblagdansko vrijeme kada smo svi malo senzibilniji i naklonjeniji jedni drugima to je 'the film'.
Nuić je autentičan autor, a u usporedbi s Allenom, rekao bih da obojica svoje likove brane do kraja i tretiraju ih u dramskim situacijama s humornim elementima i imaju doticajne točke. Ali Antonio je pandan Nuiću - kaže glumac.
Cure više vole rukometaše
Pa iako film radnjom ne tretira život onako kako bi se moglo iščitati iz njegova naslova, na pitanje kada je zadnji put bio 'u trubi', bez puno razmišljanja Navojec ispaljuje: – U drugom razredu osnovne škole kada su na prijamnom za muzičku školu tražili da nešto otpjevam i vezano uz moj sluh savjetovali mi da sviram trubu. Došao sam kući i brat mi je rekao da on svira saksofon i da iz iskustva zna da u našem rodnom Bjelovaru cure više vole rukometaše i da ne trošim vrijeme na glazbu. I otada, kao što vidite, lopta mi je obilježila većinu života.
Jedina novogodišnja želja mu je zdravlje, a blagdane će provesti s kćeri Lučom.
– Imat ćemo party u pidžamama i zagnjuriti se u francusku salatu, a poslije ću čitati scenarije za nove filmove. Ali o tom potom – zaključio je.
>>Komedija Antonija Nuića 'Život je truba' uskoro u domaćim kinima
Nikad čuo za tebe sinko.