Prizor je bio otužan. Ozbiljni ljudi, s ugledom u poslovnoj zajednici,
direktori slovenskih tvrtki u Hrvatskoj, žale se na pad prometa nakon
slovenske blokade hrvatskih pregovora. Žale se, i to – hrvatskom
predsjedniku Mesiću, u njegovu uredu na Pantovčaku. Pritom nitko ne
želi otvoreno reći koliko je točno pao promet jer bi egzaktan podatak
mogao, jasno je, dodatno narušiti ionako načet imidž kompanije među
hrvatskim kupcima i konkurentima na tržištu. Koliko god da su se
hrvatski političari izjašnjavali protiv bojkota slovenske robe,
negativna reakcija javnosti na slovensku politiku nije se mogla u
potpunosti zaustaviti. No žalbe slovenskih biznismena hrvatskom šefu
države teško da tu išta mogu promijeniti.
Oštar, nediplomatski stil novoga slovenskoga premijera Boruta Pahora
prvo je pokazao ekonomsku cijenu, a potom bi mogla uslijediti i ona
politička. Postavivši Hrvatskoj ultimatum, dovevši u blokadu njene
pregovore s Europskom unijom kako bi pristala na zahtjeve Ljubljane oko
graničnog spora, slovensko političko vodstvo izmamilo je aplauz domaće
javnosti, ali je stvorilo i velika očekivanja. Pahor je stvorio dojam
da će se time nešto brzo riješiti u korist Slovenije, a pritom drugoj
strani nije ostavio nikakav manevarski prostor za stvarno rješenje.
Podsjetimo, formalni je slovenski zahtjev da se Hrvatska odrekne svih
zakona i podzakonskih akata u kojima se spominje granica. Kako je to,
naravno, nemoguće, smatra se da je stvarni zahtjev Slovenije
odustajanje od Bledskog sporazuma kojim su se politička vodstva dviju
država još prije godinu i pol suglasila da granični spor ide pred
međunarodno pravosudno tijelo.
Drugim riječima, Pahor traži od Sanadera izravne pregovore o granici, k
tome na način koji također ne vodi cilju. Slovenska je strana, naime,
preko medija predložila susret Pahor – Sanader. Potom preko medija
upozorava da istječe vrijeme. Svaki dan koji prođe, a da zaplet nije
riješen, smanjuje vjerojatnost da će do rješenja zapleta doći na prvoj
pristupnoj konferenciji koju priprema češko predsjedništvo, poručuje
službena Ljubljana službenom Zagrebu opet putem medija. U ozbiljnoj
politici, na takav se način ne realiziraju ni susreti na visokoj
razini, a kamoli rješenja koja bi zadovoljila obje strane.
Zato, prema onome kako sad stvari stoje, publika kojoj se činilo da će
slovenski ultimatum Hrvatskoj riješiti granični spor mogla bi postati
razočarana. Iz ovdašnje perspektive, ne vidi se da bi Sanader nakon
odustajanja od ZERP-a mogao popustiti u smislu da povuče na desetke
zakona i podzakonskih akata, odnosno da se obveže kako ih neće
koristiti u arbitraži oko granice. Još manje je vjerojatno da će bez
arbitraže Sloveniji odstupiti dio državnog teritorija, nakon što je
svojedobno odbacio dogovor Račan – Drnovšek.
Trenutačno, dakle, Slovenija je uspjela jedino u blokadi pregovora, od
koje nema nikakve koristi, ali ima ekonomske štete, koje bi se s
vremenom mogle prometnuti i u političke štete. Politika koja proizvodi
sukobe, a ne i rješenja, nema dugoročni prosperitet.
Iako se javno hvali da za takvo postupanje prema Hrvatskoj ima
saveznike u EU, činjenica je međutim da se Slovenija time poprilično
zamjerila Francuzima koji su do jučer predsjedali Unijom, a da češki
predsjedatelji (premijer Topolanek i potpredsjednik vlade Vondra) žele
nastaviti s ubrzavanjem hrvatskih pregovora tamo gdje su Francuzi
stali. Istodobno, o tome da bi netko podržavao Sloveniju u blokadi
hrvatskih pregovora javnih potvrda nije bilo.
BEZ KRINKE
U čemu je Slovenija uspjela
