Reagirajući na vijest o smrti Đorđa Novkovića, jednoga od najplodnijih
hrvatskih skladatelja, Mišo Kovač, "jedini živući kralj umrle hrvatske
estrade" (kako ga je, naime, upravo Đorđe nazvao u svom posljednjem
intervjuu), kazao je da "umiru samo oni koje zaboravljamo".
Od Šapca do Zagreba
Možda će neki zaboraviti da se prije 64. godine Đorđe rodio u Šapcu, da
je u Sarajevu već sa šest godina pohađao glazbenu školu, a potom
završio i dirigiranje na tamošnjoj Muzičkoj akademiji, ali svi će
pamtiti barem neke od 2500 njegovih hitova koje je napisao, uglavnom za
hrvatske i BiH-glazbenike. Također, je li to ironija sudbine htjela da
nas mjesec prije Đorđa napusti i Ivica Percl, legendarni prvi pjevač
Novokovićeva prvog hita "Stari Pjer"?
No, put prema zvijezdama Đorđe je počeo kasnih šezdesetih, prvo kao
spiritus movens, autor i klavijaturist grupe Pro arte koju je utemeljio
1967. godine. Istina, kratko je svirao i u Indexima, s kojima je i
nastupio na Zagrebfestu 1969. godine nakon što se godinu prije trajno
preselio u Zagreb.
Pjera ukrali i - Ameri
Hit "Stari Pjer", sportskim rječnikom rečeno, donio mu je u izvedbi
Ivice Percla slavu na domaćem terenu, a Đorđe je čitav život bio
sportaš nesklon porocima. Međutim, donio mu je i svjetsku slavu jer
pjesmu je izvodila i čuvena Nana Mouskouri. Upravo to vrijeme "starom"
Novkoviću bila je životna prekretnica. U jednoj je prigodi izjavio:
To je bilo vrijeme mladenačke težnje za prostorom. Tražio sam više
negoli sam imao, a Zagreb je u tom vremenu bio zabavnoglazbeno
središte. Iako sam tad već diplomirao dirigiranje, u sebi sam se
opredijelio za lake note. A što se tiče "Staroga Pjera", ukrali su mi
ga i Amerikanci. Naime, lansirao ga je orkestar Paula Mooriata.
Štoviše, s Amerikancem se pokušao i sporiti, ali odustao je jer je kao
polog za parnicu trebalo položiti dva milijuna dolara, koje bi, čak da
ih je tada i imao, ako izgubi spor izgubio.
Kritičari ga udarali
Danas mnogi i ne pamte da su, posebno u početku Đorđeve karijere, mnogi
recentni glazbeni kritičari po njemu sipali drvlje i kamenje. U zreloj
je dobi govorio da to i nije čudno jer stvarao je ono što bi obrazovani
glazbenici poput njega ili njegove supruge Banjolučanke Ozane, inače
profesorice violončela, zvali kuruzom.
Ipak, uspijevao je dobiti najbolja estradna "grla" iako ih nije birao
po vokalnim kvalitetama, nego je, kako je sam govorio htio one
"od krvi i mesa". Tako je pjevački stvorio ili pomogao mnogima, poput
Miše Kovača, Duška Lokina, Dalibora Bruna, Kemala Montena, Nede
Ukraden, Zdravka Čolića i bezbrojnim drugima. (Sutra - 2. nastavak)
U potrazi za glasovima od 'krvi i mesa'...
