Ako je SDP-ova uvertira u lokalne izbore bilo smjenjivanje Kikaša s
čelnog mjesta Zagrebačkog holdinga, prvi takav otvoreni potez HDZ-a
jest odlazak stranačkog vrha u Baranju. Istina, prije nego što će
preplanule ministre i druge stranačke suradnike povesti do vinograda i
polja na hrvatskom sjeveroistoku, Sanader je obavio nešto važnih
poslova u Zagrebu.
Sastao se napokon s guvernerom centralne banke, što bi samo po sebi
moglo imati umirujući efekt na poslovnu zajednicu, a potom je
zabrinutim građanima i poduzetnicima rekao da se više ne moraju bojati
velikog rasta cijena. Do kraja godine Vlada će držati kočnicu nad
cijenama plina, objavio je premijer.
A čim je to poobavljao, ostavio je na vješalici premijersku manduru i
otišao kao šef HDZ-a u Beli Manastir zajedno s kompletnim stranačkim
vrhom.
Zašto baš u Osječko-baranjsku županiju iz koje HDZ s prethodnih izbora
nosi poprilične ožiljke? Neki kažu da je upravo time, dakle odlaskom u
područje u kojemu HDZ nema glavnu riječ ni na županijskoj razini ni na
razini županijskog središta, stranka željela poručiti da će se jednako
boriti za svaku sredinu. Da će se tamo gdje je za HDZ tvrdo natjecati
za vlast jednako zdušno kao, na primjer, u Zadarskoj županiji gdje lako
ponavlja izborne uspjehe.
U HDZ-ovu slučaju to i nije posve nova strategija jer je jednom prije u
izborni pohod stranka krenula iz Rijeke iako u tom gradu još nije
okusila vlast.
Beli Manastir je pak pogodan za okupljanje stranačkog vrha u Baranji
jer upravo u tom gradiću HDZ ima bazu koja pobjeđuje na izborima unatoč
neraspoloženju birača u većem dijelu županije.
Iako je, dakle, do lokalnih izbora još barem osam mjeseci, oni su na
neki način već tu. Osim uobičajenim razlozima, pojačan i uranjen
stranački angažman u vezi s lokalnim izborima može se objasniti i
promjenama u izbornom sustavu. Koliko god da su svi deklarativno bili
"za" kad se glasovalo o uvođenju izravnih izbora načelnika općina,
gradonačelnika i župana, s tim u vezi raste svojevrsna tjeskoba.
Sve se stranke, naime, pitaju kakvu će im konkurenciju zapravo donijeti
nezavisni kandidati, kakav će biti nerazmjer između popularnosti
kandidata na izravnim izborima i njihovih stranačkih lista. Tko će
uopće uspjeti u prvom krugu, za što je potrebna natpolovična većina
glasova, i neće li najveći dio potencijalnih kandidata za načelnike,
gradonačelnike i župane završiti kao predsjednički kandidati u drugom
izbornom krugu?
Kao što se razmišlja o promjenama toga izbornog zakona da bi se
olakšalo sklapanje predizbornih koalicija, bilo je ideja i da se od
izravnih izbora potpuno odustane te da se izborna pravila vrate na
staro. Ali to bi tek bila blamaža, malo veća od one koja je prijetila
kad je Vlada uredbom promijenila zakonska rješenja o radnom vremenu u
trgovini koja su tek bila stupila na snagu.
Iako lokalna kadrovska kombinatorika često nema puno veze s političkim
kretanjima na nacionalnoj razini, pa HSP nakon posrnuća na
parlamentarnim izborima uvjerljivo dobiva na lokalnim izborima u
Osijeku, teško je očekivati da se otežane okolnosti na državnoj razini
neće reflektirati i na lokalnima. Inflacija se po svoj prilici smiruje,
ali još uvijek je rekordna u odnosu na sve prijašnje godine od 1994.
naovamo.
Vladajućima će to biti uteg, a opoziciji vjetar u leđa, pa nije čudno
što Sanader više ništa ne prepušta slučaju, nego se nakon dolaska s
godišnjeg odmora najprije obraća javnosti da bi ublažio strah od novih
poskupljenja i slabljenja gospodarstva.
BEZ KRINKE
Uvertira iz Belog Manastira
