Kada bi u politici Hrvatske postojao neki “politički
majmun” sličan Zmagi Jelinčiču i pojavio se na slovenskoj
nacionalnoj televiziji te rekao da Slovenija nikada nije postojala, da
je Hrvatska do Maribora, a da su Slovenci stoka..., što bi
se takvom idiotu dogodilo?
Ne bi mu se dogodilo ništa! Ništa mu se ne bi
dogodilo, ne zato što bi slovenski gledatelji bili manje
ljutiti i uvrijeđeni od naših, koji su na Hrvatskoj
televiziji gledali i slušali Jelinčiča, nego zato
što nitko s Televizije Slovenije ne bi za gosta niti pozvao
neku sličnu hrvatsku političku budalu.
Ali, Zmago se Jelinčič pojavi u Hrvatskoj, izgalami se na nas za ručka;
da nam je juha mlačna i bljutava, meso žilavo, a vino kiselo, te nam
ljutit na koncu prevrne i stol, a mi ga kao gostoljubivi i smjerni
domaćini ljubazno ispratimo i zahvalimo na posjetu! Gdje bi se to
još moglo dogoditi, osim u Hrvatskoj?
U vrijeme kada je u Hrvatskoj sve postajalo nominalno hrvatsko, kada se
vjerovalo u čarobnu moć riječi i preimenovanja, i nekadašnja
je Televizija Zagreb postala Hrvatska televizija. Ime je skrilo
sadržaj. Grubo govoreći, prije toga preimenovanja i prije političkog
prevrata, televizija je bila i dojavna.
Kada se nekoga trebalo politički prokazati,
“opralo” bi ga se na televiziji. Poslije
preimenovanja bilo je sličnih “pranja”, samo s
drugim deterdžentom. Nekoliko godina potom pojavili su se prvoborci za
javnu televiziju.
Pojavili su se kao “pokret otpora” nastao unutar
samog HRT-a. Iz ilegale su izišli pod imenom Forum 21 i
odmah sveudilj počeli uvjeravati da su upravo oni televizijski znalci,
medijski mudroznanci i vrhunski profesionalci, imuni na častohleplje i
položaje, koji imaju profesionalni i humani cilj: pretvoriti HRT u
“servis građana Hrvatske” – u tzv. javnu
televiziju.
Nakon što su uspješnim marketingom prodali svoju
“splačinu”, tj. podvalu da su medijski genijalci,
koji jedini znaju što je javna televizija, podijelili su si
urednička i direktorska mjesta, i nastavili uvjeravati da je to javna
televizija! A bila je samo pojavna.
Pojava Zmage Jelinčiča na HTV-u mogući je nastavak uvjeravanja da je i
to javna televizija. Kao što su bila i uvjeravanja da je
dolazak Vanje Sutlića i Hloverke Novak-Srzić na vodeća mjesta Hrvatske
televizije, zapravo, protiv prirode javne televizije. Jer da je javna
televizija po svojoj prirodi “slobodna televizija”,
a da oni dvoje u njezine postulate.
Pod transparentom fol javne televizije dolaze pak i neke druge kritike.
Najbolje je da javna televizija bude i slobodna i neodgovorna i
anacionalna! Slobodna i od pameti! Pod shvaćanjem javne televizije na
kineski način – “neka cvjeta tisuću
cvjetova” – i do Jelinčičeva smo budalesanja na
HTV-u već vidjeli štošta. Pa i perverziju s
negdašnjim JNA generalom Andrijom Rašetom, koji
jednako besramno laže kao i nekoć, poručujući nam da smo svi zapravo
budale.
Gledateljima i pretplatnicima Hrvatske televizije već je obznanjeno da
postoji i “ekskluzivni razgovor” s
Rašetinim bivšim šefom, generalom
Veljkom Kadijevićem! Evala! Kao da je malo jedna perverzija, ona s
Rašetom!? Što bi to Kadijević mogao reći, a da
bude istina? Možda čak ni “dobar dan!”
Televizijska ekshibicija sa Zmagom Jelinčičem pokazala je da javna
televizija može biti i ono što se urednicima prohtije.
Otuda i mazohistička seansa s Rašetom, i s Kadijevićem, i s
Jelinčičem. I štošta drugog, što
prikazuju šrot-televizije, a ne nacionalna televizija, koja
se imenuje javnom. Je li zločesti slovenski politički klaun sadržaj za
Hrvatsku televiziju?
BIJEDA POLITIKE
