Hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova Vesni Pusić trebalo je samo nepuna dva radna dana u Washingtonu da njeni domaćini, od kongresnika, predstavnika iseljeništva i državne tajnice Hillary Clinton zaključe da je riječ o političarki koja zna što hoće, koja razumije Ameriku te podržava prijateljstvo sa zemljom koja je u presudnom trenutku hrvatskog puta prema EU stala uz nas i pomogla nam. Pusić je prvi službeni posjet predstavnika nove, Milanovićeve vlade u SAD-u odradila politički i diplomatski uspješno i nije imala figu u džepu kad je novinarima izjavila da je potpora Washingtona velika šansa i nova prilika za Hrvatsku, ali da ćemo tek vidjeti možemo li ispuniti očekivanja i opravdati američko povjerenje jer oni nas zaista žele vidjeti kao lidere u regiji. Ne zato što nas obožavaju ili misle da smo mi poseban narod, nego zbog njihovih vlastitih interesa na trusnom jugoistoku Europe koji zbog situacije u BiH, na Kosovu, predstojećih izbora u Srbiji i rastu ekonomske krize još nije stabiliziran i onakav kakvim ga Zapad zamišlja.
Kad je Vesna Pusić zahvaljujući Hillary Clinton na pozivu naglasila da je Amerika pomogla u izgradnji i napretku bolje hrvatske države i društva, to nije bila isključivo kurtoazna diplomatska rečenica, nego iskren stav ministrice koja je svjesna da naša zemlja ne može imati brojne “najbolje prijatelje” u svijetu te politički vrludati od nesvrstanih, simpatija za neke bivše afričke lidere do toplo-hladnih odnosa s Rusijom. Ako smo se opredijelili za ulazak u NATO i Europsku uniju, onda to znači da smo izabrali put zapadne demokracije, tržišnog gospodarstva, borbe protiv korupcije i stalnog jačanja demokracije. Budemo li dosljedni u svojim vanjskopolitičkim stavovima te ih Vlada i predsjednik budu usklađivali, tada ćemo imati prijatelje i podršku Amerike i Zapada, a moći ćemo bez kompleksa trgovati i dogovarati poslove za oporavak gospodarstva s onima koji ne pripadaju tom bloku a da ne narušimo sve pozitivne odnose. Washington nije zadovoljan nekim antiameričkim stavovima koje čuju iz nove Vlade i tvrde da Pusić čak vrlo dobro brodi u tim uvjetima. Ponekad nisu sigurni jesmo li u pitanju Kosova više uz Tadića ili Zapad. Žele na idućem gospodarskom forumu Brown vidjeti Josipovića i premijera Milanovića, a ne isključivo Čačića i Vesnu Pusić.
Američka diplomacija i politika dugo pamte i izjave nekih hrvatskih ministara i veleposlanika koji su bili antiamerički raspoloženi. Ako Hrvatska postane dosljedna svom zapadnjačkom stavu, to ne znači da je isključivo servilna i pokorena pred jačima, nego pokazuje da razumije vlastitu i svjetsku realnost te se želi izboriti za mjesto. Mi sigurno ne možemo predvoditi G8 ili NATO, ali kad predlažemo Amerikancima ideje poput suradnje u Afganistanu kroz civilno područje pomoći ženama i djevojčicama u obrazovanju, jasno kažemo da nećemo Vuka Jeremića za predsjednika Opće skupštine ili da ćemo poticati uređenje i približavanje susjedne BiH Bruxellesu te svoja iskustva prenositi razvoju novih društava u zemljama Arapskog proljeća, tada šaljemo ozbiljne poruke, a ne diplomatsku maglu. Pusić je to shvatila, a nakon povratka iz SAD-a morat će diplomatski djelovati i među kolegama ministrima da bi razumjeli o čemu je riječ jer nekima još nije jasno zašto je Pusić dobila poziv u DC nakon nepuna tri mjeseca od formiranja Vlade.
Jureško Kero, kao u ostalom i sav demokratski i politički svijet van Hrvatske ne razumije jednu elementarnu stvar.. Odnosno polazi od, njima posve normalne, činjenice, da je svaki, doslovno SVAKI državni dužnosnik SVAKE države koja drži do sebe, isključivi borac za interese svoga naroda, da je nacionalno svijestan i da u svakom trenutku polazi sa te pozicije. Ako izuzememo taj, posve presudan, a tako normalan detalj, Vesna Pusić je prihvatljiva svakome na zapadu. Njeni su stavovi ljudima prihvatljivi jer ti isti ljudi koje je slušaju, polaze od pretopstavke, kako ona u tome što radi vidi prije svega nacionalni interes. I tu je zabluda. Ona prijezire nacionalni interes, to je više puta i rekla i pokazala, a sve ostalo je u granicama neulaženja u unutranje stvari jedne politike ili osobne stvari jedne osobe. Zato američka ministrica razumije Pusićku, i cijeni njena stajališta, jer joj nije posao ulaziiti i dešifriranje njenih interesa. Polazi od toga da ih ima i zna braniti. A njeni interesi NISU državotvorni za hrvatski narod. To Amerikanci niti cijeli demokratski svijet - ne razumiju!