Rukometaši Kiela već su nakon četiri kola osigurali prvo mjesto u skupini Europske lige. U posljednje dvije utakmice pobijedili su Nexe, prvo u Našicama, potom na svom parketu. Domagoj Duvnjak, kapetan "zebri", u prvom susretu postigao je četiri, u drugom samo jedan pogodak. Našičani su ga ugodno iznenadili u njegovu gradu, izgubivši s podnošljiva tri razlike.
Upoznajem nove gradove
– Našičani su bili u situaciji da nam uzmu bod, pa čak i dva. Da si ne lažemo, izvukao nas je naš vratar Wolff, koji je imao više od 20 obrana. Moram priznati da su gosti bili oštećeni sudačkom odlukom na samom kraju utakmice kada su svirali korake malom Ceniću koji sigurno nisu bili. Da je Cenić zabio, u zadnju minutu ušli bismo samo s plus jedan, a onda tko zna...
Nažalost, Nexe nije prošao dalje?
– Baš mi je žao. Kvalitetu sigurno imaju, ali dogodio im se taj poraz od Vojvodine na domaćem parketu. Dobra su ekipa, ali deset novih igrača trener Ivanković nije uspio uigrati u tako malo vremena. Nadam se da će sljedeće godine biti bolji, opasniji, i da će napadati plasman na završni turnir.
GALERIJA Zgodna supruga našeg umirovljenog rukometaša plijeni pažnju u seksi izdanju, odjenula popularni uzorak
Kako je vama igrati u Europskoj ligi? Godinama ste bili stalni sudionici Lige prvaka?
– Zanimljivo je. Europska liga nije nimalo slabija od Lige prvaka i puno klubova iz nje može bez problema igrati u najelitnijem razredu europskog rukometa. Meni je zabavno što imam priliku igrati u nekim gradovima u kojima nikad nisam igrao, primjerice u Našicama, Torrelavegi, Novom Sadu...
Činjenica je da ste među favoritima za osvajanje Europske lige?
– To nam je cilj. Završni turnir nam je blizu, u Hamburgu. To je kao da smo kod kuće. Nadam se da će me moj prijatelj Blaženko Lacković, koji živi u Hamburgu, lijepo ugostiti. Moglo bi se dogoditi da na završnom turniru budu i sve četiri njemačke ekipe. Uz nas to mogu biti Flensburg, Gummersbach i Melsungen premda ima tu još kandidata, primjerice Montpellier, Toulouse, GOG Gudme, Porto.
Kako je bilo nedavno u rodnoj Slavoniji?
– Meni super. Tata je došao u Našice gledati utakmicu, mi smo bili smješteni u Osijeku. Moji suigrači oduševljeni su gradom na Dravi. Bilo im je isto tako čudno što je 2500 gledatelja došlo već na zagrijavanje momčadi, sat vremena prije početka susreta.
Ritam je strašan, u nedjelju morate u Berlin, u goste "lisicama"?
– Da, imamo isti broj bodova, susjedi smo na tablici i onaj tko pobijedi, priključit će se na vrhu Hannoveru i Melsungenu. Već u ponedjeljak stižem na okupljanje reprezentacije u Zagreb, odakle odlazimo u Prelog, gdje ćemo trenirati za susrete protiv Belgije i Luksemburga u kvalifikacijama za odlazak na Europsko prvenstvo 2026. godine. O Luksemburgu ne znam baš ništa, a protiv Belgije smo igrali ne tako davno. Dobro su nas namučili tako da ih nikako ne smijemo podcijeniti. Koliko se sjećam, Belgija nas je dobro namučila u Rijeci. Drago mi je što ćemo se okupiti, to će biti posljednje okupljanje prije ludila koje nas čeka u Hrvatskoj kad ćemo biti domaćini Svjetskog prvenstva.
Jeste li se u međuvremenu čuli s izbornikom Dagurom Sigurdssonom?
– Čuli smo se poslije Olimpijskih igara u Parizu. Složili smo se da su Igre bili veliko razočaranje. Ali nadam se da će siječanj 2025. godine biti sasvim druga priča. Bolja priča. Nadam se da ćemo kao i 2009. godine, kad smo također bili domaćini SP-a, doći do finala.
Jeste li znali da je Sigurdsson bio na utakmici protiv Nexea?
– Nisam imao pojma. Znam samo da je iz Hamburga došao Lacković i baš mi je bilo drago što sam se s njim malo podružio.
Rukometaši Kiela nisu više jedini prvoligaši u gradu. Od ove sezone u najvišem rangu igraju nogometaši Kiela. Doduše, ne ide im baš najbolje. Nakon osam utakmica na pretposljednjem su mjestu, bez ijedne pobjede, sa samo dva osvojena boda. Ispod njih je samo Bochum s jednim osvojenim bodom. Kiel je tako postao tek četvrti grad koji ima rukometni i nogometni klub u prvoj ligi. Osim Kiela to su još Leipzig, Berlin i Stuttgart.
– Drago mi je zbog nogometaša, ali mislim da smo mi i dalje broj jedan u gradu što se tiče sporta. Istina, imaju dobar posjet, na svaku domaću utakmicu dođe 15.000 gledatelja. Ne, ne idem na nogometni stadion. Jednostavno ne stignem od obaveza. Jer, uz moje treninge, utakmice i putovanja, tu je i troje djece s kojima želim provoditi što više vremena – zaključio je Duvnjak.
Fali još samo zlato na SP-u
Ono što je bitno iz razgovara jest činjenica da je Duvnjak najavio svoj nastup na Svjetskom prvenstvu, što je odlična vijest. S 36 godina igrao kao mladić i uvelike podsjeća na Luku Modrića koji se također odlično nosi sa svojim godinama i igra na zaista visokom nivou. Za Duvnjaka će to biti jubilarno, deseto svjetsko prvenstvo. Debitirao je 2007. u Njemačkoj i neizostavni je dio reprezentacije punih 17 godina. Još kada bi svoju sjajnu karijeru okončao zlatnom medaljom, jedinom koja mu nedostaje s reprezentacijom Hrvatske...
VIDEO Rukometaši očarali svijet: Jedan podatak otkriva težinu španjolskog poraza
Duvnjak nastavlja igrati za Bslkansku: 'OI su bile domoljubno ohrabrenje, ali na SP-u želimo doći do finala za siromašne i zabačeno protiv Palestine, Ruande ili Bangladeša!'