Velika je razlika između zlata i srebra, posebno u momčadskim sportovima. I osvajači jednog i osvajači drugog odličja nastupili su u finalu, ali raspoloženje nakon utakmice, pa i na pobjedničkom postolju, sasvim je drugačije. Legendarni, i na žalost sada pokojni, vaterpolski vratar Zdravko Ćiro Kovačić to je najbolje osjetio kada je reprezentacija tadašnje Jugoslavije za koju je on branio na OI u Melbourneu 1956. izgubila finale s Mađarskom i osvojila srebro.
Mnogo godina kasnije, uoči finala SP-a u Melbourneu 2007. s Mađarskom, Ćiro se u nadahnutom pismu poslanom Ratku Rudiću obratio hrvatskim vaterpolistima i poručio im:
Korak od srebra do zlata
– Cijeli život žalim zbog tog neosvojenog zlata. Nemojte da se to i vama dogodi. Osvetite nas za taj poraz od Mađarske!
Kao što se zna, naši su to i učinili, a Hrvatska je prvi put (zasad i jedini) osvojila svjetsku krunu. Učinila je to pod vodstvom Ratka Rudića, najtrofejnijeg vaterpolskog stručnjaka. U svijetu, ali i u Hrvatskoj.
Od 20 hrvatskih vaterpolskih odličja s velikih priredbi Rudić je osvojio čak 10. No do prvog trofeja, spomenutog zlata u Australiji, došao je tek u trećoj godini svoga izbornikovanja.
Ivica Tucak, njegov nasljednik, koji je u Kazanju, nakon izgubljenog finala od Srbije, s Hrvatskom osvojio svoju drugu svjetsku medalju (nakon bronce u Barceloni 2013.), odmah je počeo osvajati medalje. Dvije u prvoj godini mandata, jednu u drugoj, još dvije u trećoj, ukupno pet medalja, po čemu se vidi da je imao bolji start od Rudića.
No Ratko je bio pravi lisac za osvajanje zlatnih medalja. Zaboravimo uspjehe s reprezentacijama SFRJ i Italije, samo s Hrvatskom on je bio svjetski i europski prvak, osvajač Svjetske lige, a potom i olimpijski pobjednik!
Tu Tucak mora još poraditi, mora još naučiti kako učiniti taj korak od srebra do zlata. A mora i naći rješenje za Srbiju jer ovo u Kazanju bio nam je treći poraz u četiri utakmice u njegovu mandatu (a i ova četvrta nije bila pobjeda nego remi, na EP-u u Budimpešti) u dvobojima s istočnim susjedom.
Tucak je i sam svjestan lošijih strana svoje vladavine pa je nakon izgubljenog finala kazao:
Nismo se smjeli raspasti
– Svjetsko srebro veliki je rezultat, ali u nama ostaje žal jer smo otvorili utakmicu kao iz bajke (poveli sa 2:0 – op. a.). Nismo bili dostojan suparnik u finalu. Srbi su bili kompaktniji, jači, ali krivo mi je najviše zbog one posljednje četvrtine (0:4, op. a.). U njoj smo se raspali, a to je nedopustivo.
No jedinstvena je poruka iz Hrvatske i njemu i njegovim izabranicima. Glavu gore! Naučite nešto iz ovih poraza (finala u Bergamu i Kazanju) i već se u Riju 2016. vratite tradiciji Ratka Rudića, koji je tukao Srbe i u Melbourneu, i u Pekingu, i u Podgorici, i uzvratite im za poraz. A taj će ih najviše boljeti jer će vjerojatno značiti i da opet ostaju bez olimpijskog zlata.
Tucak (45), bivši vaterpolist Šibenika i Medveščaka, trenerskim se poslom počeo baviti 2005. godine. Imao je uspjehe sa Šibenikom (finale Kupa Lena), s hercegnovskim Jadranom (dva puta osvajao Jadransku ligu), s hrvatskom juniorskom vrstom (svjetski prvak) i svakako zaslužuje naše povjerenje. Ali i poneku kritiku.
>>'Sretniji smo srebrom kad vidimo da je do toga stalo manjem broju ljudi!'
>>Sramota, ponizili su Hrvatsku samo da ne bismo čuli himnu Srbije!
Tucak je imao bolji start od Rudića, ali nema zlata, i ima tako bolnih i potištenih plus sedam golova za Srbiju..