Jedan mi je čitatelj prekjučer telefonom rekao da je već posumnjao u
mene i moj posao i pitao se "jesam li gromobran ili peta kolona", ali
ga je moja prošlotjedna kolumna uvjerila da sam ipak na strani
čitatelja. Riskirajući da ga opet navedem na sumnju, danas moram pisati
o temi koja pomalo vodu tjera na Večernjakov mlin.
Jučer se Večernji list morao ispričati jer je na omotu zlatnika s likom
nogometaša Igora Tudora objavljena pogrešna cijena. Prije nekoliko dana
ispričali smo se jer su Karlovčani čitali sisačko, a Siščani karlovačko
izdanje. Pretplatnici iz nekih gradova zovu i žale se da nekoliko dana
zaredom na kućnu adresu nisu dobili svoj omiljeni list. Podosta ih se
požalilo da su im "ruke prljave već nakon pete pročitane stranice", da
su im novine krivo presavinute... Za sve te i još mnoge druge pogreške
Večernjak se ispričao. No, je li uvijek odgovoran samo Večernjak? Zbog
tih primjedaba, prilika je da nešto kažem i o drugim sudionicima u
proizvodnji Večernjeg lista.
"Dajte, recite vašim ljudima u tiskari da pripaze...", najčešća je
primjedba na kvalitetu tiska. Naravno, nazovem odgovorne u Tiskari
Zagreb i prenesem im vaše zamjerke, ali vam želim reći da je ta
Tisakara posebna tvrtka koja s Večernjim listom ima klasičan poslovni
odnos, a dojam je u javnosti da je u Večernjakovu vlasništvu.
Ljudi iz Večernjakova Odjela marketinga i promocije imali su ideju i
platili jednoj španjolskoj tvrtki da izradi kolekciju zlatnika s
likovima hrvatskih nogometaša. Španjolci su dobili temeljite upute, a
ipak su pogriješili i unatoč tome što su na petnaestak omota već
stavljali cijenu od 24 kune, na jedan su napisali 22 kune. Sve dodatne
proizvode ili darove uz Večernji list (knjige, naljepnice, auto-karte,
CD-e, DVD-e itd.) proizvodi netko drugi po Večernjakovoj narudžbi.
Posebne tvrke, Tisak i Distri Press, distribuiraju novine do kiosaka i
drugih prodajnih mjesta, i posluju potpuno samostalno. Pretplatnicima
novine donose drugi distributeri s kojima Večernji list ugovara taj
posao. To su, dakle, tvrtke koje, uz ostale, sudjeluju u dnevnoj
proizvodnji vašeg Večernjaka, ali i drugih novina. To su tvrtke sa
svojim ljudima, svojim poslovnim politikama koje Večernji list plaća
kako bi za njega korektno obavile posao.
No, vas ne treba vas zanimati tko je u lancu proizvodnje pogriješio, vi
za svojih šest kuna želite korektan proizvod, ali iskoristila sam ovu
priliku da vam ukažem da i druge tvrtke rade na njemu, pa kada u
isprikama i objašnjenjima spomenem te druge, ne umanjujem Večernjakovu
odgovornost, nego samo preciziram gdje je pogreška nastala.
Je li uvijek samo Večernjak odgovoran za učinjenu pogrešku
