Europska unija mora što prije povećati broj svojih energetskih izvora i
putova opskrbe energentima, jedan je od zaključaka prošlotjednoga
summita EU na kojemu su šefovi država ili vlada EU 27 tražili odgovor
na rusku agresiju na Gruziju. Zamjena INA-inih dionica za MOL-ove mogla
bi za Hrvatsku postići upravo suprotan učinak.
Naravno, ako su točne najave da će MOL – nakon što je Europska komisija
austrijskome OMV-u, zbog prevelike koncentracije na područnome tržištu,
zabranila kupnju mađarskoga naftaša – na kraju završiti u rukama
ruskoga Lukoila.
Umjesto da raširi mrežu dobavljača i putova te se tako što više zaštiti
od posljedica mogućih politikom izazvanih energetskih kriza, hrvatska
bi energetska, gospodarska te, konačno, politička budućnost tada
postala ovisna o trenutačnome raspoloženju vladara u Kremlju.
Vladimir Putin je agresijom na Gruziju, gaženjem sporazuma o povlačenju
iz te zemlje te etničkim čišćenjem Južne Osetije od manjinskih, a
Abhazije od većinskih Gruzijaca pokazao da njegova Rusija nije pouzdan
partner, nego vjerolomni nasilnik. A da ga nije ni malo briga kakvu
sliku o sebi Rusija pruža svijetu dokazao je novim policijskim
ubojstvom neovisnoga novinara, i to baš u vrijeme dok su europski
čelnici o njoj raspravljali.
S velikim oprezom treba stoga pristupiti i pregovorima o novome
dugoročnome ugovoru o kupnji ruskoga plina, kao i zamisli o Družbi
Adriji. Na stranu što bi više tankera u Jadranu moglo značiti veću
opasnost od zagađenja; toga se Hrvatska, ako je odgovorna država koja
dosljedno provodi svoje zakone, ne bi trebala plašiti. Dapače, bilo bi
nam u interesu da tankeri balastne vode neškodljivo ispuštaju u
omišaljske tankove, pod našim nadzorom i da za to mi ubiremo novac,
umjesto da se pouzdamo da će to činiti u Trstu.
Na stranu i pitanje je koliko naše vlasti mogu jamčiti odgovorno
ponašanje brodara, kada ni do danas, usprkos Obalnoj straži, radarima i
satelitskim snimaka, nisu otkrile, a nekmoli kaznile, brod koji je
prije nekoliko tjedana pred zapadnom obalom Istre isprao tankove i
zagadio plaže od Poreča do Savudrije?!?
Ruska nafta i plin su, bez obzira na to kakva je Rusija, dobrodošli na
hrvatsko tržište, a dobrodošli su i u protoku kroz Hrvatsku k drugim
tržištima, ali ne na način da Kremlju prepustimo vlasništvo nad našim
energetskim tokovima. U Ukrajini i Bjelorusiji vidjeli smo, međutim, da
je upravo preuzimanje vlasništva nad plinovodima bio jedan od
Gazpromovih uvjeta da tim zemljama ponovno pusti plin. Agresija na
Gruziju je, pak, trebala onemogućiti provlačenje od Moskve neovisnih
cjevovoda za opskrbu Europe energentima iz Kaspijskoga bazena.
Postane li Rusija vlasnicom naših naftovoda i plinovoda - bilo kupnjom
MOL-a, bilo kroz Družbu Adriju, bilo novim ugovorom o opskrbi plinom –
uzalud nam i terminal za LNG.
Je li se Rusiji, kao što je izjavio jedan europski dužnosnik,
trenutačno pomutio razum od osjećaja novostečene moći nakon što je
napunila blagajnu novcem od skupe nafte, a razbistrit će se kad shvati
da cijena nafte ponovno pada?
Ili je, kao što je rekao poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw
Sikorski, “europski odmor od povijesti završio”, pa “moramo shvatiti da
imamo posla sa zemljom čije su vrijednosti različite od naših i koja se
nikada neće ponašati europski”? EU si je na posljednjemu summitu uzeo
vremena da vidi kako će se stvari u Moskvi razvijati. Ni Hrvatska ne bi
trebala nagliti.
(Autor nema dionice ni jedne od gore spomenutih tvrtka.)
EUROZOV
Veliki oprez s Rusijom
