Branitelj Veljko Marić izručen je Hrvatskoj. Naravno, u samohvali hrvatske vlasti koja je popratila taj događaj sudjelovao je i ministar branitelja Predrag Matić. Isti Matić koji je prije nekoliko godina, dok su Marićevi beogradski odvjetnici vapili za pomoći iz Hrvatske jer je srbijanski sud odbio saslušati svjedoke koji bi potvrdili da optuženi uopće nije bio na mjestu zločina, u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” Marića teretio za ratni zločin.
Koja zastrašujuća bešćutnost, “domoljublje” i odanost pravdi: dok srbijanski branitelji na osnovi nepobitnih činjenica žele dokazati Marićevu nevinost, utapa ga njegov vlastiti ministar! Ali to je samo jedan slučaj iz povijesti optužbi iz vlastite zemlje protiv nevinih hrvatskih branitelja, povijesti koja je jedinstvena u svijetu. Sjetimo se najpoznatijih primjera. Zasigurno najbolja poznavateljica Haaškog suda Višnja Starešina piše kako je presuda Dariju Kordiću “postala osnova za sveobuhvatnu optužnicu za zločinački pothvat protiv hrvatskog vojnog i političkog vodstva u BiH”, uvelike i zahvaljujući njegovu odvjetniku Anti Nobilu, to jest “konstrukciji o dvostrukoj, političkoj liniji zapovijedanja, koja je odgovornost za zločin nad muslimanima u Ahmićima preusmjeravala s Blaškića na Kordića i Tuđmana”.
Na svjedočenju u Haagu Žarko Puhovski iznosi podatke Hrvatskog helsinškog odbora koji govore o 677 ubijenih, a na tom su popisu, tvrde HHO i Puhovski, “isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje”. Sud te brojke odbija, a presuda se bavi slučajevima 86 ljudskih žrtava, za 42 suci ne prihvaćaju dokaze, a prihvaćaju dokaze za 44 žrtve ratnih zločina, te utvrđuju da je među njima bio i određen broj srpskih vojnika. Također, u Hrvatskoj su zločini nad nekima od tih žrtava procesuirani i počinitelji su osuđeni na zatvorske kazne. Spomenimo i to – ne radi opravdanja zločina nego radi istine o njegovim razmjerima koji su neusporedivo manji nego što tvrde HHO i srpski mitovi o stradanjima u Oluji – u akciji je sudjelovalo više od 100.000 hrvatskih vojnika na bojišnici dugoj nekoliko stotina kilometara.
Pišući o razlozima i motivima s kojima je Puhovski svjedočio u Haagu mnogi su podsjetili na njegovo svjedočenje na suđenju hrvatskim domoljubima na početku sedamdesetih godina prošloga stoljeća. No teško je naći strašniji motiv i razlog od onog s kojim u Haagu svjedoči Stjepan Mesić. U knjizi “Vrijeme krivokletnika” Miroslav Tuđman piše: “Predsjednik Tuđman bio je u prosincu 1996. godine u američkoj bolnici Walter Read, kad je javnost saznala da boluje od raka, iako široj javnosti nije bilo poznato da mu, prema dijagnozi američkih liječnika, nisu predviđali ni godinu dana života. To je za Mesića značilo da ima vrlo malo vremena. Zato je on izabrao scenarij haaškog svjedoka optužbe kao scenarij svojeg povratka u visoku politiku. Znao je da mu uspjeh jamči dobro odigrana uloga svjedoka optužbe u slučaju Blaškić, da je njegova optužba politike predsjednika Tuđmana ujedno i njegov predizborni program.”
Zdravko Tomac u knjizi “Peta haaška kolona” piše da je Mesićevo “lažno svjedočenje bilo temelj za sve haaške optužnice u kojima je hrvatsko državno vodstvo optuženo za zločinačke pothvate.” Od početka stvaranja samostalne Hrvatske, od početka obrane od agresije do danas traje i ne jenjava strast cinkarenja, prokazivanja, optuživanja vlastite zemlje i lažnih svjedočenja o zločinima njezina vodstva i branitelja. Traje od Račanove “stranke opasnih namjera” do Pupovčevih 11.000 prekrštene srpske djece, od Mesićeva svjedočenja do svjedočenja Žarka Puhovskog, od očekivanja ljevičara da će generalima biti potvrđene prvostupanjske presude do slučaja Veljka Marića u kojem se časno drže srbijanski odvjetnici a optužuje ga vlastiti ministar! Koliko pak cinkarenje vlastite države ima duboke mentalne korijene pokazuje činjenica da svi ti ljudi žele biti trajno moralno i političko mjerilo. Rekao bi narod – obraz kao opanak.
>>Veljko Marić stigao u Remetinec. Supruga: Sav trud se isplatio
>>'Srbija ide toliko daleko da zabranjuje posjet humanitaraca Veljku Mariću'
to je istina, sjetimo se teksta jelene lovrić prije same presude markaču i gotovini ... isti danas u tekst maknuli,,, optužuju pravednike, od običnog radnika prave zločinca ............ a ponajviše boli što priznaju nadležnost srbiji da njeni sudovi sude o našim problemima