Stigao nam je još jedan Božić. Čestita se na sve strane,
želi se sve što može biti najbolje i najljepše,
poklanjaju se darovi, darivaju se siromašni, crkvama,
domovima i ulicama odjekuju raznovrsne pjesme, planiraju se posebna
jela, kite se borovi...
No što je to Božić? Je li to prigoda da se dobro najedemo,
pa i prenajedemo i ponapijemo? Da mahnito kupujemo i ono što
nam ne treba? Ili je to prigoda da se više okrenemo sebi,
obitelji, prijateljima? Bogu?
Postaje, naime, više nego očito da i u nas Božić zadobiva
dva sasvim suprotna lica, ista ona kakva smo još donedavno
ponajviše gledali samo na filmovima i kadrovima iz nekih
drugih, “naprednih” zemalja.
Božić je prije svega vjerski blagdan, a državni je zato da bi ga
vjernici mogli slaviti slobodni od posla. Božić je za vjernike blagdan
sjećanja na rođenje Isusa Krista u štalici u Betlehemu, na
božansko utjelovljenje u ljudskom obliku, ali kroz liturgijsko slavlje
taj se događaj i posadašnjuje, sve u iščekivanju
drugoga Kristova dolaska na kraju svijeta.
Božić nije najvažniji katolički i kršćanski blagdan
– to je Uskrs, ali je kroz vjekove postao najtopliji i
najslavljeniji, pa tako i u Hrvata. O tome svjedoči niz pučkih običaja
kao i mnoštvo prekrasnih božićnih pjesama.
Vjernici se za Božić posebno pripremaju kroz adventsko razdoblje, a na
božićne mise idu i oni koji inače baš nisu redoviti u
crkvama. Božić jednostavno privlači mnoge da se poklone jaslicama u
crkvama, da se pomole, zazovu Božji blagoslov nad sebe i svoje.
S druge strane, Božić je za one druge, koji ne drže do njegove vjerske
dimenzije, prigoda za odmor, za susretanje s drugim ljudima, za
okupljanje obitelji, ali i dan kojemu prethodi ludnica kupovanja,
zaduživanja... Crkveni ljudi bune se što se na taj način
iskrivljuje bit Božića, što se sve svodi na
potrošnju i hedonizam, što je čovjek
previše ohol...
Upravo to su ta dva lica Božića kakva vidimo danas i ovoga Božića.
Jedan Božić isključuje drugi. Ali i poklonici jednoga često isključuju
one druge. Ljudima je dosta moraliziranja i dociranja, žele jednostavno
bolji život, a kako ga nekima nema brzo na vidiku, onda
pokušavaju stvoriti barem njegov privid.
Ali za to nikoga ne treba naprečac osuđivati. Svatko želi biti sretan
onako kako zna, može i umije. Jedni će biti sretni što će
biti na misama u crkvama, a drugi što će si nešto
priuštiti u trgovinama. Ima i onih koji pretjeraju s
odlascima na mise, pa zapostave sve oko sebe, kao i onih koji
pretjeraju u zaduživanju, pa opterete i druge.
Što bi Bog najviše volio? Nitko ne može, naravno,
govoriti u njegovo ime, ali sigurno nećemo pogriješiti ako
zaključimo da će on biti najsretniji ako svi mi budemo iskreno sretni.
A iz sreće pak proizlazi dobrota. Što nam više
treba? Zato svima blagoslovljen i(li) sretan Božić. I veselite se, gdje
god bili, bez obzira na vjeru! Danas je puno – biti sretan!
NAGLASAK
