Turistički djelatnici i lokalni čelnici daju sve veći značaj kulturnom turizmu Vukovarsko-srijemske županije. Turisti koji dolaze posjetiti ovu županiju mogu dobro jesti, šetati i razgledati znamenitosti u svakom dijelu Hrvatske i svijeta ali nigdje ne mogu saznati više o vučedolskoj kulturi ili pak razgledati kosti mamuta. Ne mogu nigdje drugdje saznati više ni o 8000 godina staroj povijesti Vinkovaca, razgledati dukate narodne nošnje… Memorijalni turizam, ili ratni kako ga se kolokvijalno naziva, najzastupljeniji je upravo u Vukovaru. Tu su i brojne srednjovjekovne zgrade, zidine, sakralni objekti… A o kolikom potencijalu se radi, govori i činjenica da je ove godine turistička destinacija Vukovar – Vučedol – Ilok dobitnik EDEN nagrade za 2017. u organizaciji Europske komisije.
Dukati i narodne nošnje
Slavonija je poznata i kao jedna od postojbina zlatnih dukata koji su nekada služili kao platežno sredstvo, a uvijek su pri tome govorili o statusu u društvu. I danas se u Slavoniji mogu pronaći brojni dukati, a najviše ih se, uz narodne nošnje, može vidjeti na kulturnim manifestacijama. Najpoznatija među njima su svakako Vinkovačke jeseni, a i na županijskom području tijekom godina organizira se niz manifestacija poput Zlatnih niti, Šokačkog sijela, Žetve i vršidbe u prošlosti… I Zavičajni muzej Stjepan Gruber u Županji govori o bogatoj kulturnoj baštini toga kraja.
Najstariji grad u Europi
Vinkovčani, kada govore o svome gradu, uvijek s ponosom ističu kako je to najstariji grad u Europi s 8200 godina neprekidnog života na tom prostoru. Samim tim Vinkovci su i nepresušno arheološko nalazište gdje se gotovo svake godine pronalaze najrazličitiji vrijedni nalazi. U Vinkovcima je pronađen i najstariji i najpotpuniji europski kalendar Orion koji je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim zviježđima za sva četiri godišnja doba. Vinkovci se mogu pohvaliti i da su tu rođena dva rimska cara – Valentijan i Valens. O tome, kao i još puno toga što govori o povijesti Vinkovaca, može se saznati u Gradskom muzeju Vinkovci.
Nigdje se ne može saznati više o vučedolskoj kulturi ili, recimo, o povijesti Vinkovaca, koja je starija od osam tisuća godina
Muzej vučedolske kulture
Muzej vučedolsku kulture u Vukovaru s radom je započeo sredinom 2015. Građen je iz temelja i prati isključivo vučedolsku kulturu. U njemu se mogu pronaći razni arheološki nalazi iz toga doba koji pobliže pojašnjavaju kako su nekada živjeli Vučedolci i koliko su oni ustvari po mnogo toga bili ispred svoga vremena. Može se vidjeti razno posuđe, alati i oruđa koja su koristili, čime su ribarili, a tu su i replike tadašnjih čamaca i kuća. Uskoro će pored muzeja započeti i izgradnja arheološkog parka, planetarija, zoološkog vrta sa životinjama koje su uzgajali, ugostiteljskih sadržaja… Cijena ulaznice u muzej za odrasle je 40 kuna, a za učenike i studente 30 kuna.
Dvorac Eltz s muzejom
Dolina mamuta
Iločko prigradsko naselje Mohovo u medijima je prozvano i Dolinom mamuta. Razlog tome su dva nalaza zuba mamuta pronađenih u zadnjih nekoliko godina, a smatra se kako je ta dolina u prapovijesti bila stanište brojnih životinja. Neki od nalaza izloženi su i u Muzeju Grada Iloka koji se nalazi u staroj jezgri ovoga podunavskog grada. U iločkom muzeju niz je i drugih eksponata koji govore o bogatoj prošlosti ovoga grada koji zbog prepoznatljivih zidina nazivaju i „istočnim Dubrovnikom“. U staroj jezgri je i niz drugih objekata koji govore o prošlosti grada.
Rodna kuća nobelovca
Lavoslav Ružička (1887. – 1976.) rođeni je Vukovarac koji je 1939. dobio Nobelovu nagradu za kemiju i prvi je hrvatski dobitnik ove prestižne nagrade. Ovaj Vukovarac nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za znanost, dva za medicinu, te po jedan za prirodoslovne znanosti i pravo). Gotovo u središtu grada obnovljena je rodna kuća Lavoslava Ružičke u kojoj se danas nalaze sjedište više institucija, ali i održavaju razni skupovi. Kuća je u vrijeme rata bila oštećena. U dvorištu kuće nalazi se i bista ovoga nobelovca, čije ime nosi i Vukovarsko veleučilište Lavoslav Ružička.
Memorijalni turizam
S obzirom na nedavnu ratnu prošlost po kojoj je postao poznat širom svijeta, Vukovar je prepoznatljiv i po memorijalnom turizmu. Na području grada podignuto je niz spomenika poginulima i nestalima u Domovinskom ratu pri čemu su najpoznatiji spomenik na Memorijalnom groblju i Ovčari. Izgrađeno je i nekoliko spomen-domova poput Spomen-doma na Ovčari i Spomen-doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. U podrumu bolnice, gdje se u vrijeme rata nalazila ratna bolnica, otvoren je muzej. Uskoro će biti saniran i najprepoznatljiviji simbol Domovinskog rata – Vukovarski vodotoranj.
Sakralni spomenici
Na području Vukovarsko-srijemske županije niz je srednjovjekovnih sakralnih objekata koji su i zaštićeni spomenici kulture. Tu prije svih treba spomenuti crkvu Svetog Ivana Kapistrana u Iloku. Meraju u Vinkovcima, crkvu svete Katarine u Nijemcima kao i crkvu svetoga Luke u Lipovcu. Crkva svetoga Filipa i Jakova nije srednjovjekovna, ali kao spomenik kulture je impozantan objekt. Uz nju je i Franjevački samostan gdje se planira i izgradnja muzeja. Većina tih sakralnih objekata i dalje ima svoju sakralnu funkciju.
Ribiči obožavaju ovu županiju sa sedam rijeka: Dunav, Sava, Vuka, Bosut, Biđ, Studva i Spačva
Spačvanske šume
Spačvanska šuma predstavlja najveću cjelovitu šumu hrasta lužnjaka u Hrvatskoj koja se prostire na oko 40.000 hektara. Ona je, na određeni način, donijela civilizaciju u županjsku Posavinu. Naime, potkraj 19.st. mnogi su narodi svih zanimanja dolazili u ovaj kraj radi sječe šuma, dobre zarade i boljega života. U Županji je napravljena tvornica tanina i bačava koja je svojedobno zapošljavala i do 600 radnika. Šuma je kumovala prvom igranju nogometa i tenisa u Hrvatskoj. Posebno je poznat slavonski hrast koji se kao sirovina traži širom svijeta. O značaju šuma za ovo područje govori i činjenica da se u Bošnjacima, nedaleko od Županje, nalazi i Šumarski muzej.
Mlin na suhi pogon
Širom svijeta mogu se pronaći brojni mlinovi za mljevene pšenice na vodu. Neki od njih su i danas u upotrebi ili se koriste u turističke svrhe. Međutim, u Otoku se nalazi i mlin na suhi pogon tzv. suvara. Taj mlin radio je na konjski pogon i služio je za mljevenje pšenice. Suvara danas nije aktivna, ali može se za potrebe prezentacija staviti u funkciju. Pritom, to je jedini mlin na suhi pogon u nas i jedan od rijetkih u ovome dijelu Europe.
