Deset posto najbolje plaćenih zaposlenika u Europi zarađuje zajednički kao 50 posto najlošije plaćenih. Međunarodna organizacija rada, koja je ove podatke objavila, upozorila je kompanije i vlade europskih zemlja da ovi podaci govore o sve većem jazu između bogatih i siromašnih i pozvala ih da učine sve kako bi osigurali da plodove gospodarskog rada uživaju svi podjednako, a ne samo oni koji imaju najviše plaće.
Drugo upozorenje ticalo se razlike u plaćama između muškaraca i žena koji rade isti posao. Podaci pokazuju da žene koje rade na najvišim izvršnim funkcijama imaju i 50 posto niže plaće od muškaraca koji rade na istim poslovima.
Istražujući plaće u velikim europskim kompanijama, ova organizacija otkrila je da više od 80 posto zaposlenih u takvim kompanijama prima plaću koja je ispod prosjeka te kompanije. Istodobno, menadžment tih kompanija prima tolike plaće da one dižu prosjek i tih 80 posto zaposlenika guraju na dno.
U kompanijama koje su imale najveće prosječne plaće oni najlošije plaćeni primali su prosjek od 7,1 euro na sat, njihovi najbolje plaćeni kolege čak 844 eura na sat, što je 118 puta više.
Međunarodna organizacija rada upozorava da je upravo ova golema razlika u plaćama u privatnom sektoru jedan od najvećih generatora nejednakosti u zaradama u cijelom društvu.
Također upozoravaju da je sve ovo vrlo plodno tlo za rast nacionalističkih, populističkih i krajnje desnih pokreta zato što plaćom nezadovoljni radnici ne vide nikakvu drugu mogućnost da poboljšaju svoj standard.
Guy Ryder, direktor ove organizacije, naglasio je kako su pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima i izglasavanje Brexita u Velikoj Britaniji izravne posljedice činjenice da su se najlošije plaćeni radnici okrenuli protiv političkog establišmenta koji je pogodovao privatnim poslodavcima i omogućio im da svojim radnicima daju najnižu moguću plaću.
Iako mnogi smatraju da bi utvrđivanje minimalne plaće na razini države riješilo taj prevelik jaz u visini plaća, stručnjaci s toga područja upozoravaju da to nikako nije rješenje. Ističu nužnost kolektivnog pregovaranja, ali i podizanja svijesti u menadžmentu kompanija da im loše plaće za radnike u konačnici neće donijeti ništa dobro i pozitivno, već samo nezadovoljne radnike.
>> Zaposlenima u javnim službama rast će plaće, a dobit će i božićnicu
Bezobrazluk, isto kao i kod nas. Menadžer odradi par mjeseci za firmu Hrvatske šume i naštima si milijunsku otpremninu, kao on je to zaslužio. Ne razmišljaju takvi o radnicima nego o svom dupetu. Što se privatnika tiče svatko ima pravo odrediti koliko mu vrijedi neki uposlenik, isto tako uposlenik ima pravo da bira da radi za plaću dostojnu čovjeka a ne roba.