Ako bismo postavili pitanje kako je Donald Trump (ponovno) pobijedio na američkim predsjedničkim izborima, možda bi najpribližniji odgovor bio kada bismo rekli kako je Trump samo napravio ono što Trump i inače radi – ustao je nakon što je treskom pao. Nije odustajao, i pobijedio je. Zvuči jednostavno, poput parole iz nekog "priručnika za samopomoć", a opet, to je osobina koju samo rijetki posjeduju i žive je.
A Trumpov je pad zaista bio s treskom. Bio je to pad u ambis. Nakon što je zbog (i danas neriješenih) izbornih neregularnosti odbio priznati poraz od Bidena, ostao je sam, ostraciziran, napušten od svih. Nije imao protiv sebe samo sustav, koji je odlučio do kraja se obračunati s njim, protiv njega su se okrenuli i dojučerašnji prijatelji i suradnici. Postao je parija, progonjena zvijer koje su se svi odricali.
Mediji su s likovanjem i u detalje izvještavali o svakom krugu pakla kroz koji je prolazio. A država nije štedjela na iznalaženju sve novih načina da ponizi bivšeg predsjednika. Tako smo vidjeli kako su mu u detalje istraživali navodne porezne prijevare, vidjeli smo na desetke tužbi koje su podignute zbog upada u Kongres i poticanja na pobunu, vidjeli smo tajnu službu u noćnoj premetačini njegove kuće. Netko bi rekao kako je nemoguće i van pameti da prva demokracija svijeta na takav način tretira vođu oporbe, a opet, sve smo to gledali svojim očima. A mnogi su i pljeskali takvom postupanju prema političkim protivnicima kao nečemu sasvim normalnom i, na kraju, sasvim zasluženom. Objašnjavali su nam kako se sve to radi kako bi se obranila demokracija, dopisujući nova poglavlja poznatom Orwellovu djelu.
U takvoj situaciji, izoliran, progonjen i napušten, Trump, naravno, ostaje Trump, i objavljuje kako se planira ponovno kandidirati za predsjednika. Na stranku nije mogao računati, jer se njezin vrh potpuno okrenuo od njega, čak bio najodlučniji da ga se potpuno izbaci igre. No, Trump tu prvu stepenicu prolazi prilično glatko, samo zahvaljujući podršci običnog članstva, i osvaja stranačku nominaciju za predsjednika.
I tu se krije možda najvažnija tajna Trumpova uspjeha - ono što je svakome sa strane moralo izgledati kao potpuni poraz i očajnička situacija, Trump je uspijevao svaku takvu situaciju pretvarati u zamašnjak nove pobjede i trijumfa. Najopasniji je za protivnika bio kada bi padao. Pritom nije bilo važno tko bi bio s druge strane, bio bi odnesen snagom čovjeka koji nikad ne odustaje i, nakon pada, obavezno ustaje.
VEZANI ČLANCI:
To je ono što Trumpovi protivnici nikako ne mogu shvatiti - što bi ga više napadali, to bi on postajao jači. Poput kakvog iskusnog džudista, koristio bi snagu neprijatelja. Što bi ga mediji više blatili, on bi sve više rastao. Ako bi ga napadali iz vlastite stranke, to bi mu samo otvaralo put za preuzimanje stranke. Što bi ga žešće napadale snage režima, to bi mu se više opcija otvaralo za preuzimanje poluga vlasti.
Tajna je bila u tome da se s takvim Trumpom, Trumpom koga bjesomučno napadaju sa svih strana, vrlo lako mogao postovjetiti običan građanin. Zar nisu upravo obični građani stalna meta beskrajnog popovanja medija? Nisu li upravo stranački prvaci oni koji su toliko puta iznevjerili obećanja svojih pristalica? Nije li država ta koja nemilice muze i maltretira običnog građanina ne nudeći mu pravu priliku da uzvrati?
E, pa u Trumpu je upravo taj obični Amerikanac pronašao savršeno oružje da uzvrati udarac svima onima koji su ga ponižavali, iznevjeravali i pljačkali. I što bi Trump bio više napadan, to je više rastao u očima običnih ljudi kao njihov brat i supatnik. Trump je postao njihov tajni osvetnik, netko tko će osvetiti sve nepravde koje su im nanesene, sve uvrede koje su ostale neuzvraćene. Savršen srednji prst za prezrenu elitu.
Pritom nije bilo važno nalazi li se s druge strane klan Clintona ili klan Obama, ili su sa druge strane neokonzervativci i obitelj Bush. Nebitno je jesu li s druge strane mediji ili stručnjaci za ekonomiju, politologiju ili medicinu. Svi oni bi se u sukobu s Trumpom pretvarali u jedno nerazlučivo mnoštvo koje treba jednim udarcem trajno maknuti sa scene. A Trump je savršeno oružje za jednu takvu političku egzekuciju čitave elite.
Trump na poziciji moći može se uklopiti u neku sliku klasičnog političara, ali Trump koji nastupa s pozicije slabosti nikad ne iznevjeri. Trumpova specijalnost je napadati uvijek one jače od sebe, udarati tamo gdje se nitko ne usudi udariti, staviti glavu gdje drugi neće ni nogu. On je pobunjenik koji ruši svaku ustaljenu konvenciju, otpadnik koji odbacuje svaki izvor autoriteta, heroj svih "poniženih i uvrijeđenih".
Trump je besprijekorno kod većine Amerikanaca pogodio taj osjećaj prezira prema svemu što kao vrijednost nudi elita. Kamala Harris može do besvijesti isticati kako ona dolazi iz obitelji srednje klase, dok god na svoje skupove poziva glazbene zvijezde i holivudsku kremu ljudi će sve to vidjeti samo kao licemjerje i laž, a u njoj osobu kojoj se ne može vjerovati. S druge strane, Trump vjeruju jer je on uvijek samo Trump.
FOTO Karijera mu je krenula uz 'tatin poguranac', zarađivao milijarde i doživio bankrote: Dječak plavih očiju opet je prvi čovjek SAD-a
Tu razliku vidimo i po tome što je Trump oko sebe okupio ljude koji su se na neki način dokazali kao borci protiv političkog establišmenta, bilo da se radi o Tulsi Gabbard ili Robertu F. Kennedyju ili pak ekscentričnom Elonu Musku ili grlatom influenceru poput Johna Rogana. Pritom nikom nije bitno ni to što oni mogu međusobno mogu biti i "rogovi u vreći" sve dok oko sebe šire poruku radikalne promjene dotrajalog i trulog sustava.
Pred Trumpom i njegovim timom sada je ogroman posao. Iza sebe ima čistu pobjedu i nije opterećen jurnjavom za drugim mandatom. Ima priliku sebi podići legat po kojem će ga pamtiti buduće generacije. Samo rušenje jednog trulog sustava mogla bi biti sasvim pristojna poputbina. Kako god, svi sada možemo malo odahnuti i uživati u narednim potezima najvećeg državnika koje je vidjelo naše doba.
VEZANI ČLANCI:
FOTO Pogledajte kako se tijekom godina mijenjala Melania Trump: Bivša manekenka u braku je s Donaldom već 19 godina
Kako su sada svi pametni. Što mediji ne istražuju kako je moguće da su objavljivali stalno ankete koje su prednost davale Hariss a Trump pobjedi s toliko velikom razlikom. Hoće li barem jedan urednik ili analitičar dati ostavku zbog očite prevare čitatelja?