O jednoj neobičnoj, eksperimentalno dokazanoj pojavi, jedan je
istraživač rekao duhovitu rečenicu: “Ovo radi u praksi. Pitanje je –
radi li u teoriji?”
Sličnih pojava, rupa u tapiseriji moderne znanosti, dr. Claude Swanson
– autor knjige “Sinkronizirani svemir” – izdvojio je dvanaest. I u
“tvrdim znanostima”, kao i u paranormalnom, zamijećene su pojave ili u
laboratorijima izvedeni pokusi koji prkose trenutačnim znanstvenim
teorijama. Neke od tih zagonetki možda pokazuju put prema paradigmi
koja neće negirati, nego će priznati i integrirati duh i svijest u
znanost. Među ovih dvanaest točaka dr. Swanson izdvojio je one o kojima
su se u protekla tri desetljeća akumulirali brojni znanstveni dokazi
što, prema Swansonu, “pokazuju da je sadašnja znanstvena paradigma
slomljena”.
“Rupe” u znanosti
U tzv. tvrdim znanostima Swanson je izdvojio crnu materiju nepoznata
oblika koja čini veći dio materije u svemiru. Ta materija nije
predviđena standardnim modelima fizike niti itko razumije što je ta
tvar. Potom navodi da je i zakon gravitacije ozbiljno poljuljan;
eksperimenti Saxla i Allaisa pokazali su da Foucaultova njihala
osciliraju u neobičnim smjerovima za pomrčina Sunca; NASA-ini
interplanetarni sateliti pokazuju postojane pogreške u putanji. Ništa
od toga ne može se objasniti ni predvidjeti Einsteinovom općom
relativnošću.
I fenomen hladne fuzije suprotstavlja se shvaćanju fizike, pa ipak je u
raznim oblicima ponovljen u više od 500 laboratorija. Nedavne studije
Instituta za istraživanje električne energije, velike neprofitne
istraživačke organizacije koju financiraju nacionalne energetske
kompanije, pokazale su da hladna fuzija radi, kao i studija američke
mornarice. Otkriveno je da su u izvornoj MIT-ovoj studiji, koja je
navodno opovrgnula hladnu fuziju, podaci bili krivotvoreni. Današnja
fizika ne može je objasniti, ali ona radi.
Swanson navodi i grozdove naboja. Pod određenim uvjetima milijarde
elektrona mogu se tijesno “slijepiti” unatoč zakonu elektromagnetizma,
koji kaže da se isti naboji odbijaju.
Grozdovi naboja
Grozdovi naboja su mali, promjer im je milijunti dio metra i sastoje se
od desetaka ili stotina milijardi elektrona. Trebali bi se razletjeti
enormnom brzinom, ali to se ne događa. To govori da u zakonima o
elektromagnetizmu nedostaje nešto važno.
Zagonetka su i kvazari, navodno najudaljeniji astronomski objekti, ali
često su mlazovima plinova povezani s obližnjim galaksijama. Dakle,
možda nisu toliko udaljeni, a onda je njihov pomak prema crvenom
rezultat neke još neshvaćene fizikalne pojave.
Potom, brzina svjetlosti, za koju se mislilo da je neprobojna granica,
prijeđena je u nekoliko novijih eksperimenata. Pojave poput poremećaja
na Suncu, kojima treba 8 minuta da postanu vidljivi na Zemlji,
trenutačno se registriraju na akupunkturnim točkama subjekata na koje
su priključeni instrumenti. Čini se da točke reagiraju na solarne
događaje nekom drugom silom, koja svemirom putuje puno većom brzinom od
svjetlosti.
To su najupadljivije anomalije u “tvrdim znanostima”. No, u
laboratorijima su se nakupili dokazi i o paranormalnim efektima koje je
moguće znanstveno potvrditi.
Eps i psihokineza
Masovni eksperimenti u laboratoriju PEAR Sveučilišta Princeton i
drugdje dokazali su da je izvanosjetilna percepcija stvaran,
statistički provjerljiv znanstveni fenomen. U tisućama eksperimenata s
desecima subjekata pokazano je da je ovaj oblik komunikacije stvaran i
da ne pokazuje mjerljivo slabljenje s udaljenošću.
To ga čini drukčijim od bilo koje poznate fizičke sile.
Psihokineza je također dokazana u mnogim eksperimentima. Čak i na
udaljenosti od više tisuća milja se ponašanje strojeva zvanih
“generatori slučajnih događaja” (REG) mijenjalo pomoću namjere ili
psihičke sile udaljene osobe. Vjerojatnost da su ti efekti stvarni, a
ne posljedica slučaja, sada se mjeri u milijardama prema jedan. Drugim
riječima, ovaj fenomen je stvaran.
Astralna tijela i duhovi
Eksperimenti su pokazali da se tijekom nekih izvantjelesnih iskustava
“astralno tijelo” ili središte svijesti pojedinca može detektirati na
udaljenim lokacijama. Kada su pojedinci “izašli iz tijela” i fokusirali
svoju svijest na neko drugo mjesto, na tome udaljenom mjestu izmjereni
su fizički poremećaji – neobične svjetlosne, električne, magnetske i
druge fizičke sile koje pokazuju da “astralno tijelo” nekada ima
fizički mjerljiva svojstva.
I na kraju – duhovi. Moderni znanstveni lovci na duhove koriste se
magnetskim, električnim, optičkim i termalnim senzorima za nadziranje
mjesta opsjednutih duhovima. U stotinama slučajeva tehnički obučeni
istraživači otkrili su mjerljive fizičke anomalije koje se javljaju
kada su duhovi navodno prisutni.
Neki ljudi tvrde da su vidjeli duhove, a mnogi izvještavaju o neobičnim
hladnim mjestima i neobičnim trncima na koži, a lovci na duhove
pokazali su da se neuobičajena magnetska polja i jaki naponi javljaju
na tim istim, duhovima opsjednutim lokacijama. Istodobno kada su
izmjereni magnetski i električni poremećaji, fotografirane su neobične
kugle.
Nijednu od navedenih točaka nije moguće objasniti postojećom paradigmom.
Viđenje na daljinu i vrijeme
Američka vojska je 20 godina provodila tajni program viđenja na daljinu. Financiran je jer je bio uspješan, a dokazi su danas javni. Vidioci na daljinu gledali su prostorno i vremenski udaljene “ciljeve”. Prikupljeni su detalji do kojih se nije moglo doći ni na koji drugi način. Rigorozni statistički eksperimenti potvrdili su da je točnost viđenja na daljinu mnogo veća od slučajne i da predstavlja stvarni fenomen koji prkosi trenutačnoj paradigmi. Kod ESP-a, viđenja na daljinu i psihokineze vrijeme, čini se, ne igra nikakvu ulogu. Moguće je utjecati na prošlost i na budućnosti te iz njih prikupiti informacije gotovo jednako jednostavno kao i iz sadašnjosti. U carstvu psihičkih fenomena postoji fleksibilnost kretanja u vremenu koja se suprotstavlja sadašnjoj fizici.
