Tko nema običaj odijevati se na sezonskim ljetnim rasprodajama, vjerojatno će s negodovanjem primiti jučerašnju objavu statističkog zavoda da su u srpnju u odnosu na lipanj potrošačke cijene pale gotovo jedan posto. Odjeća i obuća kupovali su se 9 do 12 posto jeftinije nego u lipnju, četiri posto bile su niže cijene goriva, a jedan do dva voća i povrća.
Ljetni, i zapravo sezonski pad cijena, spustio je i godišnju stopu inflacije na 0,8 posto, no prema harmoniziranom indeksu cijena, kakav se primjenjuje u Eurostatu, godišnja stopa inflacije u srpnju bila je 1,2 posto te je neznatno niža od prosječne stope inflacije u eurozoni (1,3 posto), odnosno EU-28 (1,5 posto).
Zabrinjava uvoz mesa
Razgrnu li se prosjeci, neovisno o metodologiji izračuna, jasno se vidi da po poskupljenju prednjači hrana. U godini dana tako su mlijeko, sir i jaja poskupjeli više od 6 posto, a meso i razna ulja između 4 i 5 posto. – U obje kategorije vjerojatno se radi o povećanoj potražnji uz istovremeno smanjenje ponude, ali i prelijevanju utjecaja s inozemnih tržišta – prokomentirali su analitičari RBA.
Hrvatska gospodarska komora navodi da su svinjsko svježe meso, čokolada, kruh, peciva i kolači te stočna hrana najznačajniji uvozni proizvodi. Prva četiri ovogodišnja mjeseca uvoz mesa rastao je za 13 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine (uvezeno ga je za 102 milijuna eura), za četvrtinu je skočio uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda (64 milijuna eura), dok je uvoz proizvoda na bazi žitarica i škroba vrijedan 59 milijuna eura zadržao istu razinu.
– Zabrinjava nastavak rasta uvoza mesa, pogotovo svinjskog, te mlijeka i mliječnih prerađevina. Vidljivo je i kako uvoz voća i povrća stagnira, prokomentirala je Žaklina Jurišić, pomoćnica direktorice Sektora za poljoprivredu u HGK. Cijena ribe na godišnjoj je razini porasla neznatno manje od 3 posto, šećer, slatkiši, povrće oko dva posto, jedino su se cijene kruha i pekarskih proizvoda zadržale na lanjskoj razini ili su čak i nešto niže. Riba je, inače, u prva četiri ovogodišnja mjeseca bila vodeći hrvatski izvozni prehrambeni proizvod, a slijedi je šećer, čokolada, kukuruz, soja u zrnu i sladni ekstrakti.
Inflacija pod kontrolom
– Povratak inflacije pozitivnim vrijednostima posljedica je ponajprije rasta cijena prehrane, pića, prijevoza te cijena u restoranima i hotelima. Osim većeg PDV-a na ugostiteljske usluge, dijelu rasta u posljednjoj kategoriji zasigurno je doprinijela i rastuća potražnja u turizmu. S druge strane, rastu cijena prijevoza i prehrambenih proizvoda zasigurno pridonose kretanja na svjetskim robnim tržištima. U drugoj polovici godine očekujemo da bi se stope inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena mogle zadržavati u pozitivnom teritoriju, ali još uvijek ispod relativno niskih 1% – navodi analitičare RBA Zrinka Živković Matijević.
Koliko god svako povećanje cijena predstavlja problem za ljude koji ne rade ili imaju skromne prihode, Hrvatska se još uvijek nalazi u skupini članica EU s nižom inflacijom. Europski su rekorderi po rastu cijena s oko 4 posto baltičke zemlje, ali Brexit je donio i dvostruko veće povećanje cijena u Velikoj Britaniji (2,6 posto) u odnosu na EU.
Ima i dobrih primjera. Hrvatski građani danas plaćaju desetak posto niže račune za struju nego što su plaćali prošle godine, a konkurencija je očito srezala cijene odjeće koja je danas oko 7 posto jeftinija nego što je bila 2015 godine. Jedini segment gdje je evidentan skok cijena od čak 11 posto u odnosu na cijene iz 2015. godine su restorani, kafići i hoteli pa se sad vidi da su oni gubitak povlaštene stope PDV-a u cijelosti prebacili na potrošače.
Gledano makroekonomski, inflacija se i dalje nalazi u prihvatljivim okvirima, a kad bi se pitalo centralne bankare, idealno bi bilo da se stabilizira na prihvatljivih dva posto. Hrvatska je Vlada u trogodišnjim smjernicama ekonomske politike predvidjela da će se godišnja stopa inflacije kretati od 1,1 do najviše 1,4 posto, a i kretanja na europskim i svjetskim robnim burzama sugeriraju da ne bi trebalo biti većih odstupanja.
Cijena nafte stabilizirala se na oko 50 dolara za barel, dok uvoz može supstituirati sve eventualne domaće poremećaje u proizvodnji hrane. Drugo je pitanje koliko je za zemlju dugoročno dobro i pametno oslanjati se na uvoz hrane. Polovica potrošenog mlijeka i mliječnih proizvoda dolazi iz uvoza i stalno se povećava jer domaći proizvođači ne mogu ili ne znaju pratiti konkurentske zemlje. Tako farmeri kažu kako im se mlijeko plaća 1,8 kuna, proizvođačka cijena mu je 3 kune, a ima trgovaca kod kojih je litra uvoznog trajnog mlijeka jeftinija od četiri kune.
Trećina plaće za hranu
Inače, hrvatska proizvodnja hrane unutar prerađivačke industrije, koja zapošljava oko 40 tisuća radnika i stvara oko 4 posto BDP-a, lagano je premašila razine iz pretkrizne 2008. godine, no to očito nije dovoljno da se kompenzira propadanje malih poljoprivrednih gospodarstava i urušavanje sela.
Nespretan pokušaj ministra poljoprivrede da preko parafiskalnih davanja uspori uvoz hrane iz država koje su izvan EU trebao je domaćim proizvođačima otvoriti prostor za plasman njihove robe na policama trgovinama, no rezultat svega je to da su na vrhuncu sezone cijene povrća na tržnicama i policama dućana oko dva posto više nego što su bile lani. Hrvatski građani oko trećinu svog dohotka troše na hranu i piće, čije su cijene usporedive s cijenama u zemljama gdje su primanja znatno veća nego u Hrvatskoj.
Ukratko; jako nam je dobro, ide još na bolje, proizvodnja raste, život građanima je olakšan maksimalno; sve mogu jednostvno i brzo obaviti, svima je sve jasno, broj agencija, zavoda, instituta, povjerensdtava, komisija, radnih skupina i sl. gotovo je na nuli, ma nema mjesta za nabrajanje svih blagodati.